Autizam forum

Autizam forum


You are not connected. Please login or register

Od prenatalnog razvoja...skripta

View previous topic View next topic Go down  Message [Page 1 of 1]

1 Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:21 am

Pepita


Admin
PRENATALNI RAZVOJ

Faze prenatalnog razvoja
Začeće
-prenatalni razvoj započinje začećem ili oplodnjom=ulazak genetskog materijala iz muške u žensku spolnu stanicu
-zigota=oplođena jajna stanica
zigota dobiva 23 kromosoma od majke 23 od oca i kasnije se mitozom dijeli ta stanica
jajašce šalje kemijski signal kojim bira razmjerno mali broj spermija koji su u pogodnom stanju za oplodnju
prodiranje u jajnu stanicu traje oko 1 sat
-Razdoblje zigote (od začeća do drugog tjedna)
4 dana nakon oplodnje slična je plodu duda, uvriježeni naziv je morula
6 dan nakon oplodnje stanice postaju ljepljive i pričvrste se za stjenku maternice gdje počinje implantacija-stanice se počinju specijalizirati (vanjska i unutrašnja masa stanica)
-Implantacija traje oko tjedan dana
Ovo razdoblje završava kad je zigota potpuno ukopana u stjenku maternice
Razdoblje embrija (od trećeg do osmog tjedna)
unutrašnja masa stanica se diferencira u tri sloja – endoderm-iz njega se razvijaju unutrašnji organi i žlijezde, mezoderm-iz njega nastaju mišići, hrskavice, kosti, srce, spolni organi, neke žlijezde, ektoderm-živčani sustav, osjetilni dijelovi oka, nosa, uha, zubna caklina, koža, kosa
krajem trećeg tjedna se primitivno srce povezuje s krvnim žilama i počinje kucati
nakon 4 tjedna velik je 2,5 mm
stanice ne slijede jednostavno predeterminirani biološki plan, na njih utječu susjedne stanice
krajem 4 tjedna poprima savijeni oblik-izraslina ispod glave, ekstremiteti
5 tjedan-nagli razvoj glave i mozga i gornjih ekstremiteta
6 tjedan-brzi rast glave, diferencijacija udova(lakat,šaka, zglob),
7 tjedan-pojavljuju se batrljci iz kojih će se oblikovati prsti
8 tjedan-ima karakteristična ljudska obilježja, polovicu embrija čini glava
Homeotički ili pametni geni-određuju slijed i vremenski raspored kojim se stanice diferenciraju i množe kako bi stvorile različite dijelove tijela, oni proizvode bjelančevine koje govore područjima tijela koji dio tijela trebaju proizvesti, na kromosomu su poredani onim redom kao i dijelovi tijela koje nadziru (glava, ruke...)
Razdoblje fetusa (od 9 do 38 tjedna)
krajem 8 tjedna započinje razdoblje fetusa
5,7 grama i 5 cm duljine, a na kraju ima između 3100-3600 grama i oko 50 cm dužine
Vanjske promjene
Izgled fetusa se drastično mijenja
Glava raste manje od ostalih dijelova smanjuje proporciju sa 50% na 25% tjelesne mase
Koža postaje deblja, ljudskiji izraz lica, početkom 3 mjeseca zatvaraju se kapci i ostaju zatvoreni sljedeća tri mjeseca, nokti i kosa rastu, kosti počinju održavati uspravan položaj tijela
Rast unutrašnjih organa
do 3 mjeseca mozak je poprimio temeljni ustroj
rast živčanih stanica i uspostavljanje veza među njima koje je započelo s 19 dana nastavlja se tijekom čitavog fetalnog razvoja
ostali unutrašnji organi se razvijaju
krajem 3 mjeseca postaje očigledan spolni razvoj – pojavljuju se vanjski spolni organi
kod ženskih fetusa se stvaraju oocite-preteče jajašaca na površini jajnika, sve jajne stanice koje će žena ikada imati su prisutne u trenutku rođenja
razvijaju su janici, maternica i rodnica, razabiru se i vanjske usne

Rani znakovi ponašanja
fetalna aktivnost počinje u 3 mjesecu-može zatvoriti šaku, gutati, micati nožnim prstima, postaje osjetljiv na poticaje iz okoline (na dodirni podražaj reagira pomicanjem cijelog tijela)
4 mjesec-osjetljiv na svjetlo
5 mjesec-glasan zvuk može izazvati reakciju fetusa, fetus bez napora pliva, može se ritati i okretati, počinje pokazivati ritmove spavanja
7 mjesec-kada mu se dotaknu usnice pokazuje refleks sisanja
Samostalnost fetusa
fetusovo preživljavanje je ovisno o majci
potporni sustav mu pribavlja kisik i hranjive tvari, omogućuje otklanjanje otpada i osigurava konstantnu temperaturu
dob preživljavanja za prerano rođenu djecu 23-24 tjedna
najveća zapreka – nedovoljno razvijeni zračni mjehurići u plućima, nesposobnost fetusa da probavlja hranu i kontrolira tjelesnu temperaturu
u dobi 6-7 mjeseci fetus može preživjeti izvan majčina tijela
u 8 mjesecu majčino tijelo počinje fetusu davati antitijela koja se obore protiv bolesti, taj proces nije dovršen sve do 9 mjeseci fetalne dobi, sa 6 mjeseci su djeca tek sposobna proizvoditi vlastita antitijela
Prenatalna okolina
3 glavna potporna sustava:
Amnionska vrećica
šupljina ispunjena tekućinom i zaštićena nepropusnom membranom, koja okružuje i štiti embrio i fetus
Posteljica
nastaje spajanjem tkiva embrija i tkiva maternice na mjestu na kojem se embrio pričvrstio za maternicu
vrši izmjenu hranjivih tvari, kisika, otpadnih tvari između majke i ploda kroz vrlo tanku membranu koja onemogućuje miješanje krvi (placentarne resice)
Pupčana vrpca
povezuje embrio sa posteljicom
Teratologija
Teratogen-ne genetski činitelj koji može prouzročiti abnormalan razvoj fetusa
Psihoteratologija-otkrivanje i istraživanje štetnih posljedica teratogena pri čemu se upotrebljavaju mjere ponašanja
kod 3-5% živorođene djece pri rođenju se otkrije da imaju neke poremećaje
do rane školske dobi kod 6-7% djece se utvrdi da imaju urođene poremećaje
čak 90% nekih vrsta poremećaja završava spontanim pobačajem, bez tog procesa bi opažena rasprostranjenost prirodnih poremećaja iznosila najmanje 12%
Povijesne ideje
grčka mitologija-jednooki kiklop
srednji vijek-vještice
1930-ih – štetnost X-zraka
1940-ih – opasnost rubeole
1950-ih – taliomid-nepotpuno razvijeni udovi
Temeljna načela
od 1600 ispitivanih 30-ak sredstava kod ljudi uzrokuju neke poremećaje
procjenjivanje teratogenih učinaka nekog sredstva je problematično
Važna obilježja načina na koji teratogeni djeluju:
Učinak teratogena ovisi o genetskoj strukturi organizma
npr. taliomid ljudski fetus je osjetljiv dok su životinje neosjetljive, neka su djeca oštećena jer su im majke uzimale alkohol za vrijeme trudnoće, a druga nisu
Učinak teratogena na razvoj djelomice ovisi o vremenu kada teratogen djeluje
i prije začeća teratogeni mogu oštetiti stvaranje spolnih stanica
ženske stanice se stvaraju za vrijeme fetalnog života, a muške i do 64 dana prije izbacivanja sjemena
u prva 2-3 tjedna ne miješa se tekućina zigote sa tekućinama majke tada je nedostupna nekim teratogenima
rubeola- 2-3% djece je oštećeno ako se majka razboljela tijekom prva dva tjedna trudnoće, 50% ako je u prvom mjesecu, 22% u drugom mjesecu nakon začeća, 6-8% ako se dogodi u trećem mjesecu trudnoće
Svaki teratogen može imati jedinstveni učinak
taliomid uzrokuje oštećenja udova, rubeola pogađa osjetilne i unutrašnje organe, fokomelija-stanje u kojem su udovi drastično smanjeni, a šake i stupala spojeni na trup poput peraja
Abnormalan razvoj prouzročen teratogenima može rezultirati deformacijama, zastojem u rastu, funkcionalnim poremećajima, poremećajima ponašanja ili smrću
Teratogeni se razlikuju po načinu na koji dospijevaju do fetusa
zračenje direktno, kemijske tvari prolaze kroz placentarnu membranu, fizički udarci majčino tijelo i amnionska tekućina
neki teratogeni prolaze kroz filtar posteljice brže od drugih!!
Vjerojatnost i stupanj abnormalnog razvoja rastu s količinom štetne tvari, a kreću se od nikakvih posljedica do onih smrtonosnih


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

2 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:25 am

Pepita


Admin
Prirodne opasnosti

Infektivne bolesti
Rubeola
virus može oštetiti CNS što dovodi so sljepoće, gluhoće, mentalne retardacije, srce, jetra i građa kostiju mogu biti oštećeni
Herpes
citomegalovirus (CMV) – intrauterina virusna infekcija koja može uzrokovati abnormala rast mozga i glave, encefalitis, sljepoću i ment. retardaciju (MR), svake godine se rađa 33000 djece s tim virusom 10% je ozbiljno oštećeno
herpes virus tip 2 – može uzrokovati encefalitis, oštećenje CNS-a i probleme sa zgrušavanjem krvi, većina infekcija se događa nakon izravnog dodira sa inficiranim majčinim porođajnim kanalom, intrauterina infekcija je rijetka i ima iste posljedice kao i citomegalovirus
AIDS
neka zaražena djeca se rađaju sa izobličenim očnim dupljama, spljoštenim nosnim grebenom, čelom nalik na kutiju, očima razmaknutim više od normalnog
Gripa i zaušnjaci
nije posve jasan utjecaj, zaušnjaci povećavaju vjerojatnost pobačaja
Toksoplazma
praživotinja koja se unosi konzumacijom nedovoljno prokuhanog zaraženog mesa i od mačaka(živihJ)
fetus može pretrpjeti posljedice od nikakvih di oštećenja CNS-a, abnormalan rast glave i mozga te MR
Sifilis i gonoreja
oštećenje CNS-a, deformacije zubi i kostura, pa čak i smrt
fetus je otporan na infekciju sifilisa do 4 ili 5 mjeseca trudnoće
s gonorejom su povezani prerano rođenje, prijevremeno puknuće vodenjaka, spontani pobačaj, fetus je pogođen 30% slučajeva, najčešći problem je infekcija očiju što može dovesti do sljepoće
kako bi se spriječio ovaj problem djeci se daju kapi srebrovog nitrata pri porodu

Prehrana
majke i fetusi se osjećaju lošije ako je majka pretrpjela neishranjenost nego onda kada je prije trudnoće imala dobru prehranu
teško neishranjenoj djeci je mozak težio do 1/3 manje od očekivanog
smanjenja unutrašnjih organa između 6 i 25%
slaba prehrana je povezana s povećanom stopom spontanih pobačaja, dojenačke smrtnosti i urođenih poremećaja
nedostatak bjelančevina u prehrani kod životinja dovodi do oštećenja bubrega i crijeva te poremećaja rasta kostiju
nedovoljno uzimanje vitamina može štetno djelovati na oči i unutrašnje organe i povećati broj poremećaja
nedostatak željeza može dovesti do slabokrvnosti djeteta
nedostatak joda dovodi do povećane vjerojatnosti kretenizma, teškog poremećaja štitnjače koji uzrokuje zaostajanje u rastu i MR
nedostatak Cu, Mg i Zn uzrokuje oštećenja CNS-a
nedostatak Zn je povezan s pojavom anencefalije (nepostojanje kore velikog mozga)
nedostatak folne kiseline je povezan sa oštećenjima neuralne cijevi
obogaćena kućna okolina može nadoknaditi mnoge posljedice neishranjenosti u ranoj dobi, ali to ovisi o tome u koje vrijeme trudnoće je došlo do neishranjenosti
prekomjerna količina fenilalanina može uzrokovati oštećenje mozga
prekomjerna količina šećera galaktoze kod majki koje su šećerni bolesnici mogu kod fetusa uzrokovati očnu mrenu, druge fizičke probleme pa čak i smrt
višak joda ima štetan utjecaj na rad štitnjače
prekomjerno uzimanje vitamina je povezano s urođenim poremećajima
Majčina iskustva i stres
kod majki koje su nedavno doživjele emocionalan šok aktivnost fetusa se naglo povećala te su ta djeca nakon poroda imala teškoće s uzimanjem i probavljanjem hrane
postoji povezanost između anksioznosti i vjerojatnosti preranog rađanja ili rađanja djeteta niske porođajne težine
Dob roditelja
kod starijih majki postoji povećana vjerojatnost rađanja djeteta s Downovim sindromom (74 puta veća u dobi 49 god)
dob oca nosi određeni rizik jer je učestalija mutacija spermija
ahondroplazija – povezana s očevom dobi, patuljast rast, velika glava sa spljoštenim nosom
maloljetne majke – kada imaju jednaku skrb kao i starije majke još uvije češće rađaju prerano ili djecu male porođajne težine

Droge i kemijske tvari iz okoline
Droge
droga je bilo koja tvar koja je namijenjena djelovanju na tijelo, a nije hrana
Ulične droge
Kokain i crack
zastoj u rastu, prerano rođenje, novorođenačka razdražljivost, apstinencijski sindrom

Heroin i metadon
zastoj u rastu, prerano rođenje, novorođenačka razdražljivost, apstinencijski sindrom, sindrom iznenadne smrti dojenčeta
LSD i marihuana
kada se uzimaju u velikim količinama, vjerojatan uzrok preranog rođenja i zastoja u rastu, prvotno osumnjičeni za oštećenja kromosoma, ali taj učinak nije siguran
Lijekovi
antikoagulanti, antikonvulzovi (lijekovi za epileptičare), antibiotici i česta upotreba aspirina dovode se u vezu s povećanom vjerojatnošću zastoja u rastu fetusa, različitih urođenih deformacija, te smrti fetusa i novorođenčeta pogotovo ako se uzimaju u prva tri mjeseca trudnoće
jasniji je učinak spolnih hormona, uzimanje štetnog hormona dietilbestrol kod ženske djece uzrokuje u razdoblju adolescencije vaginalne i cervikalne probleme, neke su oboljele od raka cerviksa, kod muških potomaka postoji povećana vjerojatnost raka testisa i smanjenog broja spermija
fenobarbital je povezan s kongenitalnim oštećenjima i problemima sa zgrušavanjem krvi kod novorođenčadi
trankvilizatori kao valium i librium četverostruko učestalije uzrokuju rascijepljeno nepce kad se uzimaju u prva tri mjeseca trudnoće
Kofein
u nekim je istraživanjima pronađena povezanost između upotrebe kofeina i vjerojatnosti pobačaja, preranog rađanja, niske porođajne težine djeteta, slabijeg razvoja mišića i lošijih refleksa u novorođenčadi, druga to nisu potvrdila
Nikotin
pušenje oslabljuje funkcioniranje posteljice, posebice izmjenu kisika
njihova djeca su u prosjeku manja
vjerojatnost preranog poroda i komplikacija raste s brojem cigareta koje dnevno puše
njihova djeca imaju 25-50% veću vjerojatnost umiranja na porodu ili ubrzo nakon njega
njihova djeca imaju 50% više vjerojatnosti da obole od raka
štetne posljedice na tjelesnu visinu i sposobnost čitanja sve do rane adolescencije, lošije postignuće na kognitivnim zadacima je povezano s količinom cigareta koje su majke u trudnoći popušile
impulzivnost i problemi s pažnjom mogu biti trajni problemi
i pasivna izloženost trudnica dimu tuđih cigareta ima jasan utjecaj na rast fetusa
Alkohol
alkohol zauzima treće mjesto među uzrocima urođenih poremećaja
apstinencijski sindrom je sličan onima kod ovisnika o drogama
fetalni alkoholni sindrom – sklop različitih osobina djeteta koji je uzrokovan majčinim uzimanjem alkohola tijekom trudnoće, obuhvaća izobličenje lica, druge tjelesne i mentalne nedostatke
majčino kronično uzimanje alkohola povećava rizik za fetus gotovo 50%, no pokazano je i kod majki koje su povremeno pile u velikim količinama
štetna kronična upotreba alkohola je koja prelazi 45 pića mjesečno ili 6 pića zaredom
uzimanje alkohola u granicama ima posljedice na budnost novorođenčadi i sposobnost habituiranja na ponavljani podražaj, no djeca žena koje su konzumirale manje od 1 pića dnevno imala su jednako dobre rezultate kao i majke koje nisu uzimale alkohol
Kemijske tvari iz okoline
grad Cubatao, nakon pročišćavanja gradskog zraka stupanj dojenačke smrtnosti je pao na polovicu
olovo povezano s povećanim brojem pobačaja, neuromuskularnim problemima i MR, negativne posljedice na rječnik, motoričku usklađenost, vještinu mišljenja i složenije oblike mišljenja čak i poslije 11 godina
poliklorirani bifenili (maziva, izolatori, ...)- u većoj mjeri rađanje mrtve djece i djece s tamno pigmentiranom kožom, u manjoj mjeri rađaju se manja, s manjom glavicom, više se trzaju i plaše i više su razdražljiva, slabiji rezultati na različitim mjerama vida


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

3 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:26 am

Pepita


Admin
Prevencija, otkrivanje i liječenje urođenih poremećaja
- više od 90% djece se rađa zdravo i normalno
Prevencija
genetsko savjetovanje – savjetovanje budućih roditelja o genetskih oboljenjima i o vjerojatnosti da svojim potomcima prenesu genetske poremećaje
Otkrivanje poremećaja
- već s 9 do 11 tjedana trudnoće, čak i u prvim danima nakon začeća omogućuju roditeljima da saznaju o stanju fetusa
Ultrazvuk
neinvazivan postupak otkrivanja tjelesnih oštećenja fetusa
stupanj preciznosti ove slike omogućuje utvrđivanje spola u dobi od 16 do 20 tjedana, te otkrivanje abnormalnog rasta glave, oštećenja srca, mokraćnog mjehura i bubrega, kromosomskih abnormalnosti i oštećenja neuralne cijevi
može se utvrditi više plodna trudnoća
Amniocenteza
postupak uzimanja stanica koje se nalaze u amnionskoj tekućini koja okružuje fetus, kroz trbušnu stjenku se provlači igla kako bi se uzele odljuštene stanice fetusa, zatim se ispituje postoje li kromosomski ili genetski poremećaji
visoka razina alfa-feto proteina ukazuje na oštećenje mozga, CNS-a, jetre, bubrega
time se povećava opasnost od pobačaja za 0,5 %, najvaljanija je nakon razdoblja u kojem je pobačaj za majku najsigurniji
Analiza koroinskih resica
moguće je prikupiti stanice fetusa ranije nego amniocentezom
kroz rodnicu i vrat maternice se uvlači cjevčica i tako se na mjestu na kojem se razvija posteljica uzimaju stanice fetusa
opasnost od pobačaja 2%
mogu se otkriti kromosomski poremećaji i manji poremećaji DNA
Otkrivanje poremećaja kod embrija u epruveti
kad embrio dođe u fazu od 8 stanica, ukloni se jedna iz nje se može utvrditi spol embrija, u roku nekoliko sati DNA analiza i utvrditi postoje li neki poremećaji
kod svega 10% žena koje imaju rizične trudnoće se primjenjuju prenatalni dijagnostički postupci
Opasnost od problematične trudnoće je veća za ženu koja: je ranije imala pobačaj ili je rodila dijete s urođenim poremećajem, čije je dob izvan optimalne dobi za rađanje, ima rođake koji imaju genetske poremećaje, siromašna je i nema medicinski nadzor i hranu, uzima droge tijekom trudnoće

Liječenje
Medicinska terapija
davanje majkama dodatnih vitamina kada se u krvi fetusa otkrije pomanjkanje određenih enzima
manja vjerojatnost prenošenja AIDS-a je ako u krvi majke imaju određena antitijela
Kirurški zahvati
danas se mogu vršiti operacije kako bi spriječili oštećenja do kojih može doći zbog poremećaja u urinarnom traktu te neke druge probleme
Genetički inženjering
najveća nada

Etička razmatranja
kakve su posljedice znanja?
Pobačaj
Kako postupiti s jako oštećenim novorođenčetom?


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

4 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:28 am

Pepita


Admin
ROĐENJE, TJELESNI RAST
I RAZVOJ VJEŠTINA


Rođenje i perinatalno razdoblje

Trudovi i porod
38 tjedana nakon začeća započinje proces rađanja koji je vjerojatno pokrenut signalom iz malog područja u mozgu fetusa iz kojeg se nadzire razvoj organa
Posteljica također može imati ulog u poticanju poroda
Porod započinje trudovima (ritmičkim stezanjem mišića majčine maternice), u početku se događa svakih 15 do 20 min, a kasnije u sve kraćim intervalima
Za cijeli proces potrebno je od 8 do 16 sati kod prvog djeteta, a kod kasnije djece je puno kraće
Porod se sastoji od tri faze: 1. započinje stezanjem maternice, završava potpunom otvorenošću vrata maternice, 2. završava onda kada fetus izađe iz rodnice, 3. porađaju se posteljica i preostale opne
Stres za majku i za dijete
Velika većina porođaja prođe normalno
Djeca se rađaju nakon otprilike 9 mjeseci trudnoće, ali mogu biti prerano rođene ili prenesena
Poremećeno stanje fetusa – puls je niži ili viši od normalnog
Može se poroditi vaginalno, carskim rezom i uz pomoć vakuuma ili kliješta
Pojam rizičnog
neka se djeca smatraju rizičnom s obzirom na moguć usporeni razvoj i kognitivne ili socijalne probleme
tri indikatora koja dovode dijete u rizičnu skupinu
Karakteristike majke i obitelji
85% rizika teških razvojnih problema može se pripisati onome što se događa za vrijeme prenatalnog razdoblja
vodeći je činitelj trudničino nedolaženje liječniku
djeca rođena u obiteljima koja imaju oskudna financijska sredstva, slabu socijalnu podršku i nisko obrazovanje su rizičnija od one rođene u imućnim obiteljima
Fizička ugroženost novorođenčeta
70% slučajeva dojenačke smrti koji nisu uzrokovani nekim ozbiljnijim poremećajima su povezani s niskom porođajnom težinom (manje od 2500 grama)
Zašto – novorođenče mora preuzeti 3 presudne funkcije – odstranjivanje otpadnih tvari, samostalnu cirkulaciju krvi i disanje
Najčešće probleme uzrokuje disanje
Djeca koja su rođena s malom porođajnom težinom će puno vjerojatnije imati problema s disanjem nego normalno teška djeca
Nedostatak kisika (anoksija) može prouzročiti umiranje stanica, rezultat – cerebralna paraliza
Djeca niske porođajne težine se svrstavaju u dvije kategorije
Prerano rođena djeca (nedonošena)
- djeca koja su rođena prije završetka normalnog razdoblja trudnoće, što je dijete lakše rizičnost je veća, problemi s disanjem, sklonost pucanju žilica u mozgu, ima slabiji mišićni tonus, teže ga je utješiti kad plače, ima nezreliji mozak, mogu imati slabiju pažnju i lošije pamćenje-te razlike nestaju s vremenom,
Djeca koja su mala za svoju gestacijsku dob
-djeca koja po svojoj težini spadaju među donjih 10% djece iste gestacijske dobi, uzrok je često nepoznat, a može biti kromosomska abnormalnost, prenatalna infekcija, loša majčina prehrana, majčino zloupotrebljavanje droga, imaju slab mišićni tonus i mlohava su kad ih se drži, nije ih lako pobuditi, slabo se usredotočuju na vizualne podražaje i nakon novorođenačke dobi imaju ove teškoće, krajnji tijek razvoja ovisi o kakvoći njihove okoline nakon rođenja , ovisi i o obrascima rasta dok su još fetusi (fetusi čiji je rast glave počeo zaostajati prije 34. tjedna su bili znatno manji od vršnjaka i njihove misaone sposobnosti su smanjene)




Procjena ponašanja
Apgar procjenjivanje
usmjereno na 5 životno važnih funkcija novorođenčeta: otkucaj srca, disanje, mišićni tonus, reakcija na blago bolan podražaj, boja kože
najviši rezultat je 10
djeca koja podlegnu sindromu iznenadne dojenačke smrti i drugim razlozima ranog umiranja su imala niži rezultat na Apgar testu
rezultati dobiveni ovim sustavom procjenjivanja pružaju ograničene podatke

Prechtlov test
uključuje zadatke koji su slični onima kod Apgar procjenjivanja, ali procjenjuju se budnost, spontani pokreti i trzaji, izražaji lica, mišićni tonus, reakcije na stavljanje u različite položaje i 15-ak refleksa
djeca koja tijekom porođaja pokazuju znakove fetalne ugroženosti ili kojima je instrumentima pomognuto da izađu iz porođajnog kanala su imala niže rezultate na P.testu, lijekovi dani pri porodu i prerano rođenje mogu sniziti ovaj rezultat
Brazeltonova ljestvica za procjenjivanje ponašanja novorođenčadi
ispitivanje stupnja organiziranosti ponašanja novorođenčeta
njome se procjenjuje djetetova sposobnost privikavanja na ponavljani podražaj,
obuhvaća zadatke iz 4 opće kategorije ponašanja: 1. pažnja i socijalna osjetljivost, 2. mišićni tonus i tjelesni pokreti 3. kontrola budnosti 4. fiziološka reakcija na stres
kod djece koja kao novorođenčad imaju problema s održavanjem budnosti u dobi od 1 godine postoji povećana vjerojatnost medicinskih problema i zaostajanja u razvoju
što je veći broj rizičnih činitelja to je i veća vjerojatnost da će dijete imati kasnije nekih problema

Rizična djeca - Presudna je okolina
stereotip prematuriteta – sklonost očekivanju negativnog ponašanja prerano rođene djece
duga odvojenost od majke, nemogućnost držanja i brige o svojoj bebi
Organizirano novorođenče
novorođenče raspolaže prirodnim ritmovima aktivnosti koji stvaraju obrasce spavanja i budnosti, hranjenja i kretanja
novorođenče je opremljeno brojnim refleksnim reakcijama na vanjsko podraživanje


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

5 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:30 am

Pepita


Admin
Stanja budnosti
Peter Wolf je primijetio 6 razina budnosti kod novorođenčeta:
Duboko spavanje
- pravilno disanje, oči zatvorene, nema pokreta očiju, nema aktivnosti osim povremenih trzaja
Lagano spavanje
- oči su zatvorene, ali se mogu opaziti brzi pokreti očiju, razina aktivnosti je niska, pokreti su mekši nego u dubokom spavanju, disanje može biti nepravilno
Drijemanje
- oči se mogu zatvarati i otvarati, ali kad su otvorene izgledaju pospano, reakcije na podraživanje su usporeno, ali ono može uzrokovati promjenu stanja, razina aktivnosti može biti različita
Neaktivna budnost
- oči su otvorene i bistre, pažnja je usredotočena na podražaje, razina aktivnosti je razmjerno niska
Aktivna budnost
- oči su otvorene , razina aktivnosti je visoka, dijete može pokazivati kratku uznemirenost, na podraživanje reagira pojačanim trzanjem i motoričkom aktivnošću
Plakanje
- intenzivno, teko zaustavljivo plakanje, visoka razina motoričke aktivnosti

s dobi stanja budnosti postaju sve više međusobno različita
novorođenče u aktivnom(REM faza) spavanju provodi pola vremena, a pola u mirnom spavanju, do uzrasta od 3 mjeseca mirno spavanje se pojavljuje dvostruko više od aktivnog spavanja
REM faza je češća jer ona održava živčane putova aktivnima sve dok dijete ne dobije dovoljno vanjskih podražaja da bi se oni održali- djeca koja imaju duža razdoblja budnosti, imaju kraća REM spavanja
Znatna promjena u organizaciji stanja budnosti se događa oko 3 mj , do tada novorođenče iz stanja budnosti ide odmah u REM spavanje, dok se to sada mijenja i pojavljuje se zreli obrazac
Kod rizične djece organizacija stanja je narušena
Utjecaj vanjskih događaja ovisi o stanju u kojem se dijete nalazi i vanjski događaji mogu utjecati na djetetovo stanje

Ritmovi
biološki sat novorođenčeta otkucava drugačijom brzinom od našeg, ali on postupno kako dijete sazrijeva, postaje usklađen sa našim
uključeno je u ciklus aktivnog i mirnog spavanja koji je ponavlja svakih 50-60 minuta (kod odraslih traje 90 do 100 minuta)
ciklus budnosti se ponavlja svaka 3-4 sata
do uzrasta 12-16 tjedana obrazac noćnog spavanja i dnevne budnosti je prilično uspostavljen, premda dijete tada spava jednako kao i u dojenačkoj dobi
prenatalno iskustvo utječe na ritmičku aktivnost

Organizirano ponašanje
Refleksi
automatska i stereotipna reakcija na određeni podražaj
vidi tablicu u Vasti str. 178-179
činitelji okoline utječu na javljanje refleksa (npr.dijete je sito)
Urođeno organizirana ponašanja
gledanje, sisanje i plakanje su ponašanja koja nisu izazvana nikakvim posebnim podražajem
sisanje je prva složena radnja koju djeca prilagođavaju promjenama koje pred njih stavlja vanjski svijet
sisanje ima socijalnu ulogu
tri vrste plača- gladni ili temeljni, ljuti ili bijesni(veće varijacije i više zraka prolazi kroz glasnice ali je sličan gladnom) i bolni plač (nagliji početak, znatno duže početno razdoblje plakanja kao i duža razdoblja zadržavanja zraka)
plakanje odražava funkcioniranje živčanog sustava
prirodom svojeg plača djeca utječu na rane socijalne odnose s osobama koje o njima vode brigu
djeca „teškog“ temperamenta imaju neugodniji plač od djece „lakog“ temperamenta
dijete katkada već u dobi od 3 tjedna proizvodi „lažno plakanje“
djeca nisu samo organizirana ona organiziraju


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

6 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:31 am

Pepita


Admin
MOTORIČKI RAZVOJ
Motorički razvoj u dojenačkoj dobi
-Motorički razvoj se može podijeliti u 2 opće kategorije
1. Pokretljivost i razvoj tjelesnog držanja
- kretanje pojedinca prostorom i sve veća sposobnost djece da upravljaju dijelovima svoga tijela, naročito glavom i trupom
2. Hvatanje
- sposobnost hvatanja predmeta rukama i baratanja njima
Načela i slijed motoričkog razvoja
proksimodistalni razvoj – od bližeg prema daljem, od trupa prema ekstremima
cefalokaudalan – od glave prema repu, dijelovi tijela sazrijevaju od glave prema stopalima
tablica 6.4 str 185 Najvažnije prekretnice u motoričkom razvoju
87% djece slijedi razvoj koji počinje s podizanjem stražnjice-puzanje, stajanje, hodanje
Neka djeca ne prolaze kroz sve faze, a neka ne prođu niti jednu od njih
Djeca svoje udove usklađuju određenim slijedom


Uloga sazrijevanja i iskustva u pojavljivanju motoričkih vještina
vježbanje je važno za motorički razvoj , ali u svim kulturama glavne motoričke prekretnice djeca dostižu unutar dobnog raspona od svega nekoliko mjeseci
Psihološke posljedice motoričkog razvoja
motorički razvoj nije nešto što se djetetu jednostavno događa, on je u velikoj mjeri nešto što dijete samo uzrokuje kroz svoju želju da djeluje na svijet
motivacija za djelotvornošću – želja dojenčeta ili djeteta da postane učinkovito u djelovanju na svoju okolinu i u nošenju s predmetima i ljudima u njoj
učenje kretanja prostorom pomaže djeci da organiziraju svoj svijet
djeca bolje razumiju prostorne odnose onda kada upravljaju vlastitim pokretima
djeca počinju pokazivati strah od visine baš u ono vrijeme kada postanu sposobna samostalno se kretati

Motorički razvoj nakon dojenačke dobi
do 2 rođendana većina djece prevlada svoju borbu sa silom i ravnotežom i sposobna su se prilično uspješno kretati uokolo i rukovati predmetima
rane sposobnosti su temelj za vještine koje se pojavljuju u dobi od 2 do 7 godina
3 skupa temeljnih pokreta: pokreti kretanja, pokreti baratanja predmetima i pokreti održavanja ravnoteže
Temeljne vještine se javljaju kod sve djece, dalje se razvijaju kod oni koji usavršavaju sportske vještine
Razvijaju se kroz 3 faze:
Početna faza – dijete pokušava izvesti sklop pokreta no nedostaju mu pripremne i završne komponente
Osnovna ili prijelazna faza – dijete ima više kontrole nad potrebnim pokretima, ali oni zajedno ne čine povezanu cjelinu
Zrela faza – svi sastavni dijelovi su dobro uklopljeni u skladnu odrješitu radnju
usavršavanje motoričkih vještina u velikoj mjeri ovisi o razvoju mišića i živčanih vlakana koja njima upravljaju
mnoge motoričke vještine stječu u igri koja uključuje socijalnu i fizičku interakciju
vrijeme reakcije se poboljšava tijekom predškolske i školske dobi i to čak i za najjednostavnije motoričke pokrete
vrijeme reakcije u ranoj dobi se općenito smanjuje, postoji korelacije između djetetova vremena reakcije u ranoj dojenačkoj dobi i u predškolskih godinama

Ljudski mozak

Građa mozga
mozak sadrži sto milijardi živčanih stanica ili neurona
dendrit, akson, mijelin, sinapsa, neurotransmiter, moždano deblo, srednji mozak, veliki mozak, kora velikog mozga
Razvoj mozga
većina živčanih stanica stvara se između 10 i 26 tjedna nakon začeća
nakon 28. tjedna nastane malo živčanih stanica i one se do kraja života više neće stvarati
mozak fetusa proizvede previše stanica pa ih gotovo 50% uklanja
kemijsko privlačenje između ciljnog mjesta i živčane stanice koja se seli
elaboracija stanica – aksioni i dendriti stvaraju sinapse s drugim stanicama, elaboracija se nastavlja nekoliko godina nakon rođenja, njome se stvara 100% više sinapsi nego što će naposljetku postojati kod odrasle osobe
živčane stanice koje se upotrebljavaju kroz iskustvo preživljavaju
sinapse u vidnom području kore velikog mozga smanjene su do 11 godina, a u čeonim područjima kore velikog mozga nisu smanjene sve do uzrasta od 16 godina
mozak fetusa raste brže nego ijedan drugi organ
pri rođenju dijete teži 5% težine koje će imati u odrasloj dobi, dok mozak teži čak 25% svoje težine u odrasloj dobi
do 3 godine mozak je dostigao 80% svoje konačne težine, tjelesna težina svega 20%
sva područja mozga ne sazrijevaju jednakom brzinom
prvo sazrijeva primarno motoričko područje
područja koja upravljaju rukama sazrijevaju ranije nego područja koja upravljaju prstima
nakon toga sazrijevaju primarna senzorna područja, dalje se širi u asocijativna područja
jedan od pokazatelja sazrijevanja je mijelinizacija
živčani putovi koji upravljaju finim motoričkim područjima nastavljaju se mijelinizirati do uzrasta 4 godine, područja koja se odnose na pažnju i spoznaju nastavljaju se mijelinizirati sve do puberteta

Specijalizacija mozgovnih polutki
na koji će način oštećenje mozga utjecati na ponašanje pojedinca ovisi o tome koje su funkcije oštećenjem zahvaćene te u kakvoj okolini pojedinac živi nakon oštećenja
ako je do oštećenja lijeve polutke mozga došlo prije navršene druge godine života takva djeca mogu normalno usvojiti govor


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

7 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:32 am

Pepita


Admin
Čovjekov rast

Porast veličine
do uzrasta oko 10 godina dječaci i djevojčice su približno jednake visine, do naglog rasta dolazi u dobi 10-12 god kod djevojčica te 12-14 god kod dječaka
do uzrasta 15.5 kod djevojčice i 17.5 kod dječaka je rast u visinu gotov, nakon toga naraste se za manje od 2%
razlike u brzini sazrijevanja mogu imati trajne posljedice na razvoj ličnosti
individualne razlike uzrokuju i loša prehrana i bolesti
starost kostiju – stupanj zrelosti pojedinca određen stupnjem tvrdoće njegovih kostiju
starost kostiju ne mora odgovarati kronološkoj dobi
kosti se razvijaju iz hrskavice, a koštano tkivo se počinje stvarati na sredini kosti
kad započne proces stvaranja koštane srži hrskavica se oko sredine kosti počinje razarati taj proces se širi prema krajevima kostiju i zove se epifizama,kad se približi kraj rasta epifize se zatvaraju i tada rast kosti više nije moguć
Promjene u tjelesnim proporcijama i građi
kod fetusa starog 2.mjeseca veličina glave iznosi 50% ukupne tjelesne dužine, kod novorođenčeta 25% kod odrasle osobe 10%
u adolescenciji dolazi do naglog porasta tjelesne visine, veći dio potječe od rasta trupa nego rasta nogu, ali nekada rast nogu prethodi rastu trupa za 6 do 9 mjeseci
od 6-8 godina mozak raste brže nego tijelo
razvoj reproduktivnog sustava se zaustavlja između 5-12 god i u dobi od 14 se naglo uzburkava
fetus počinje nakupljati masno tkivo nekoliko tjedana prije rođenja, taj proces taje do 9 mjeseci nakon rođenja, zatim se postupno smanjuje do uzrasta od 6 do 8 god
kod rođenja djevojčice imaju nešto više masnog tkiva
u adolescenciji djevojčice nastavljaju dobivati masno tkivo, a dječacima se povećavaju mišići



Spolna diferencijacija i pubertet
lučenje hormona testosterona utječe na stvaranju veza unutar mozga tako da muškarci ne proizvode hormone ciklički, ako se takav oblik veza ne utemelji između 10. i 14. tjedna. Poslije oplodnje fetus je ženskog spola
pubertet – razdoblje koje započinje između 10 i 14 god u kojem se događaju kemijske i fizičke promjene u tijelu, koje omogućuju stvaranje potomstva
za djevojčice prvi znak je rast dojki od 8 do 12 godina
za dječake povećanje testisa, promjena teksture i boje skrotuma
velike razlike zrelosti u tom razdoblju


Činitelji koji utječu na rast i sazrijevanje
Naslijeđe
geni imaju značajnu ulogu sazrijevanju
od pojavljivanja menarhe između majki i kćeri te dvojajčanih i jednojajčanih blizanki
Azijati ulaze u pubertet ranije nego Europljani i kroz njega brže prolaze, Afrikanci isto kao Europljani ali pokazuju viši rast
Prehrana
debele djevojčice ranije ulaze u pubertet, a debeli dječaci ranije ulaze u razdoblje naglog rasta

Vježbanje
naporno vježbanje u intenzivnim programima treniranja može smanjiti brzinu rasta
vježbanje utječe na pravilnost menstrualnog ciklusa
Poremećaji u tjelesnom rastu
poremećaji u radu hipofize ili štitnjače mogu dovesti do patuljastog ili divovskog rasta, ako se otkriju na vrijeme mogu se ispraviti
Zlostavljanje i psihička trauma
sindrom nemogućnosti napredovanja – psihička trauma narušava tjelesni rast
aktivnost hipofize kod te djece je abnormalno niska,a brzina rasta znatno narušena, nakon što su odvojena od roditelja povećalo se stvaranje hormona rasta u hipofizi i rast većine djece se ubrzao
Generacijske razlike
trend k sve većoj visini (visina odraslih ljudi je porasla za 0.6)
doba pojavljivanja menarhe se smanjila


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

8 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:34 am

Pepita


Admin
RAZVOJ PERCEPCIJE, PAŽNJE I PAMĆENJA

Osjeti se odnose na zamjećivanje i razlikovanje osjetnih informacija
Percepcija se odnosi na tumačenje osjeta i uključuje prepoznavanje i razaznavanje.
Pažnja se odnosi na selektivnost percepcije.

Teorije o razvoju osjetila i percepcije

TEORIJE O UTJECAJU OKOLINE I UČENJA

Teoretičari učenja naglašavaju ulogu iskustva u perceptivnom razvoju. Dijete stvara perceptivne dojmove putem stvaranja veza, a također putem iskustva djeca nauče povezivati ono što vide s onim što čuju, ono što dodiruju s onim što gledaju i td.
Istraživanja živčanog sustava pokazuju da iskustvo utječe i na funkcioniranje pojedinačnih živčanih stanica. One stanice i veze koje se ne upotrebljavaju „umiru“ ili se njihove sinapse otklanjaju.

ETOLOŠKA TEORIJA

Etološki usmjereni teoretičari naglašavaju važnost prirodne opreme koju su životinje i ljudi razvili tijekom evolucije kako bi mogli prikupljati informacije iz svijeta koji ih okružuje. Posebna se pažnja poklanja građi osjetnih receptora. J. i E. Gibson razvili etološku teoriju perceptivnog razvoja:
-predmeti oko nas odašilju već organiziranu fizičku energiju , koja se može percipirati u svojoj cjelovitosti
-perceptivni razvoj se sastoji u povećanju djetetove osjetljivosti za organiziranje te energije, te za prepoznavanje onih svojstava predmeta i ljudi koja ostaju stabilna, kao i onih koji se mijenjaju


KOGNITIVISTIČKO-RAZVOJNE TEORIJE

Kognitivističke teorije percepcije naglašavaju ulogu znanja u načinu na koji tumačimo svijet. Bruner (istraživanje s percepcijom veličine novčića kod djece različitog materijalnog statusa) smatrao da kognitivni procesi prethode percepciji. Piaget je vjerovao da stupanj djetetova razvoja određuje način na koji dijete percipira svijet.
Model obrade informacija govori da mozak, poput kompjutora, obrađuje informaciju kroz niz koraka: perceptivni ulaz, unutrašnje preinake, pamćenje i izlazni podaci. Ovdje je bitan način na koji se ti procesi mijenjaju s uzrastom, kao i to kako su te promjene povezane s količinom informacija koje dijete može obraditi.




Dodir i bol

Svoje prve znakove osjetljivosti na vanjske podražaje fetus pokazuje putem reakcija na dodir (već dva mjeseca nakon začeća fetus reagira na milovanje uz rub usta).
Dodir je vrlo važan za stvaranje odnosa između djece i odraslih osoba
Haptička percepcija predstavlja aktivnu istraživačku potrebu dodira. Već krajem prve godine djeca mogu prepoznati poznati predmet samo na temelju istraživanja rukom.
Bol dijete osjeća na isti način kao i odrasla osoba.

Miris i okus

Čak i novorođenče okreće glavu od neugodnog mirisa, a na pozitivni miris reagira pozitivnim izražajem lica. Već u prvom tjednu djeca upotrebljavaju sposobnost razlikovanja mirisa kako bi razlikovala miris svoje majke.
Odmah po rođenju djeca su osjetljiva i na okus. Još dok su stara svega dva sata djeca rade različite izraze lica kada kušaju slatku i ne-slatku otopinu, a razlikuju i okus kiselog, gorkog i slanog. U dobi od 4 mjeseca počinju preferirati okus slanog.



Vestibularna osjetljivost

Odnosi se na našu sposobnost zamjećivanja sile teže i kretanja našeg tijela, koja nam pomažu u održavanju tjelesnog položaja. Novorođenče je osjetljivo na vestibularno podraživanje duž sve tri osi okretanja: naprijed-natrag, gore-dolje i s jedne na drugu stranu. Položaj tijela utječe i na djetetovo reagiranje, tako da se djeca obično budnija u okomitom nego vodoravnom položaju.
Djeca se oslanjaju na vidne znakove, a ne na vestibularne , ali se to smanjuje sa starošću.

Sluh

O sposobnosti novorođenčeta da čuje saznajemo po zatvaranju kapaka, okretanju glave i očiju prema izvoru zvuka, tendenciji da se na zvuk umire, promjenama u pulsu i disanju.
Fetus može čuti već u dobi od 25 tjedana nakon začeća. Novorođena djeca su manje osjetljiva na zvuk nego odrasle osobe (s udaljenosti od 1.5 m novorođenče može čuti jedino zvukove koji su glasniji tihog šapta). Tek rođena djeca razmjerno bolje čuju tonove niskih nego visokih frekvencija, do uzrasta od šest mjeseci zvučna se osjetljivost u većoj mjeri poboljša za visoke nego za niske tonove i postane jednako dobra kao i u odraslih.
Osjetljivost na zvukove povećava se samo do uzrasta od približno deset godina. Osjetljivost na visoke tonove dostiže vrhunac i ne povećava se više nakon otprilike 4 i pol godine.
Djeca su vrlo rano sposobna zamjećivati razlike u intenzitetu ili jačini zvuka. Djeca stara 12 mjeseci mogu zamijetiti i vrlo male razlike u intenzitetu zvuka. U dobi od 5 mjeseci djeca gotovo jednako dobro kao i odrasli mogu razlikovati mala variranja među tonovima visokih frekvencija Niski tonovi su djelotvorniji u smirivanju djeteta. Djeca su posebno osjetljiva na značajke zvuka koje su važne za percepciju govora. Djeca dojenačke dobi najradije slušaju one zvukove koji spadaju u raspon frekvencija ljudskog glasa.
Čak i novorođenčad približno razabire mjesto s kojeg dolazi zvuk. Reakcija okretanja glave prema izvoru glasova ili zvečke nestaje negdje oko 2 mjeseca pa se ponovno javlja s oko ľ mjeseca i to u jačem obliku. Tijekom prvih godinu i pol dana života djeca su sposobna sve preciznije razlikovati zvučni prostor. Djeca imaju problem s lokalizacijom zato jer se stalno mijenja udaljenost između dva uha. Moraju neprekidno prilagođavati odnos između zvučnih znakova i onog što ti znakovi govore o mjestu na kojem se nalazi predmet koji je izvor zvuka. Djeca već sa šest mjeseci pokazuju osjetljivost na udaljenost izvora zvuka, a bolje mogu razlikovati zvukove koji se približavaju.

Vid

U prvim danima života djeca mogu razlikovati intenzitet svjetlosti. U mraku širom otvaraju oči, a na jakoj svjetlosti ih zatvaraju. Obično gledaju u svjetlost umjerene jačine.
Novorođenče će duže promatrati vidne podražaje koji imaju neki uzorak nego one koji su bez uzorka. Oštrina vida kod novorođenčadi iznosi oko 6/120 do 6/240, dok normalna oštrina vida kod odraslih iznosi 6/6. To znači da novorođenče s 6 metara vidi ono što odrasla osoba vidi s udaljenosti od 120 do 240. Do tri mjeseca oštrina vida se poveća na oko 6/30, dok je u dobi od 12 mjeseci približno jednaka oštrini vida odraslih osoba.
Djetetove očne leće se mijenjanju na drugačiji način nego odraslima s udaljenošću predmeta. Moždani krugovi odgovorni za akomodaciju očnih leća nisu još dovoljno razvijeni. Sa šest mjeseci akomodacija leća gotovo je jednako dobra kao u odraslih osoba.
Periferni vid jednomjesečnog djeteta je znatno slabiji nego u odrasle osobe, ali do uzrasta od 3 mjeseca dolazi do znatnog poboljšanja.
Djeca mogu razlikovati crvenu od zelene boje već u trenutku rođenja. U dobi od tri mjeseca djeca radije gledaju žutu i crvenu nego plavu i zelenu boju.
Usklađenost slika koje dobivaju oči naziva se binokularni vid. Djeca već u dobi od tri i pol mjeseca imaju dobro razvijen binokularni vid. U trenutku rođenja stereoskopski vid još ne postoji već se pojavljuje s dobi oko 3-5 mjeseci.
Novorođenčad duže promatra crtež koji ima neki uzorak nego crtež bez uzorka. Prvenstveno promatra rubove jakih kontrasta i pomiče oči preko kontrastnih rubova. Kako djeca postaju starija, počinju preferirati uzorke koji su gušći. Djecu najviše privlače oni crteži koji im nude maksimalan broj kontrastnih rubova koje u određenoj dobi mogu vidjeti. Najveća aktivnost mozga djeteta je kad dijete gleda ravno u rubove.
Novorođenčad je osjetljiva samo na jako jednostavne odnose među podražajima, a u dobi od 1-3 mjeseca djeca zaista počinju povezivati stvari ( počinju primjećivati organizaciju, a ne samo detalje). Sposobnost uviđanja vidne organizacije javlja se u dobi između jednog i tri mjeseca starosti, ali se ona i dalje usavršava i pod utjecajem je kako znanja tako i znakova koje daje okolina.

Percepcija ljudskog lica

Ljudsko lice sadrži sklop vidnih elemenata za koji djeca pokazuju najveće zanimanje. Organizaciju dijelova ljudskog lica prepoznaju već u dobi od dva mjeseca. S uzrastom se mijenja važnost pojedinih dijelova lica u tim crtežima: u početku same oči, pa nos i oči, pa oči nos i usta. To su podaci gdje su korišteni dvodimenzionalni crteži, a moguće je da se stvarna lica percipiraju i ranije.

Predmeti i njihova svojstva

Moramo razlikovati:
Neposredno podraživanje, koje se odnosi na fizičku energiju koja dolazi do oka (ili nekog drugog osjetnog organa)
Udaljena svojstva predmeta, što se odnosi na osobine samog predmeta, njegovu boju, veličinu i dr.
Dok udaljena svojstva predmeta ostaju nepromijenjena, neposredno podraživanje se mijenja s udaljenošću predmeta, njegovim položajem i osvijetljenošću.
Djeca moraju naučiti održati perceptivnu konstantnost.

Perceptivne konstantnosti

Konstantnost veličine je doživljaj da fizička veličina predmeta ostaje ista, unatoč tome što se veličina njegove slike u oku mijenja. Ova konstantnost ne postoji prije navršena 3 mjeseca života. Postoji određena konstantnost u dobi od 5-7 mjeseci, ali sposobnost procjenjivanja veličine predmeta s promjenom njihove udaljenosti od nas poboljšava se najmanje do uzrasta od 10 ili 11 godina.

Konstantnost oblika odnosi se na doživljaj da fizički oblik predmeta ostaje isti, iako se oblik njegove slike u oku mijenja. Određena konstantnost oblika postoji već kod djece stare 3 mjeseca (ali ne i za predmete nepravilnog oblika).

Konstantnost svjetline je doživljaj da svjetlina predmeta ostaje nepromijenjena, unatoč tome što se količina svjetlosti koja se od njega odbija u oko mijenja (zbog sjena ili razlike u osvjetljenju). Za predmete koji nisu isuviše mali ova konstantnost može postojati već u dobi od sedam tjedana.

Konstantnost boje se odnosi na doživljaj da se boja predmeta ne mijenja, unatoč tome što se duljina elektromagnetskih valova koji se od njega odbijaju u oko mijenja (zbog promjena u boji osvjetljenja). Konstantnost boja je moguća djelomice u dobi od 4 mjeseca.

Perceptivne invarijantnosti

Invarijantnost se odnosi na postojanost odnosa među nekim značajkama predmeta, dok se druge značajke ne mijenjaju. Npr. postojani odnosi među dijelovima predmeta daju onome koji gleda dovoljno znakova na temelju kojih može razviti pojam objekta, bez obzira na položaj predmeta. Djeca sa 7 mjeseci prepoznaju da se radi o istom licu kada se rotira. U dobi od 10 mjeseci djeca prepoznaju radosne izraze lica. Djeca su sposobna stvarati psihološke i perceptivne kategorije kojima organiziraju svoj svijet.

Savitljivost predmeta i njihovo kretanje

Djeca u dobi od 5 mjeseci mogu samo na temelju vida prepoznati razliku između predmeta koji su kruti i onih koji su savitljivi.
Djeca su sposobna koristiti kretanje kako bi razumjela svojstva predmeta i organizirala svoju percepciju oblika.

Cjelovitost predmeta

Predmete poznajemo kao neprekinute i cjelovite čak i onda kad je naš pogled na njih djelomice spriječen. Novorođenčad nije sposobna uvidjeti da je djelomice pokriven predmet cjelovit čak ni onda kad se pomiče iza predmeta koji ga prekriva.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

9 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:36 am

Pepita


Admin
Položaj predmeta u prostoru

Dubina i udaljenost


Gibson i Walk su izumili poseban uređaj koji se naziva „umjetni ponor“ ( prozirna ploča od pleksiglasa koja se nalazi na maloj platformi, razlikuje se udaljenost površine ispod pleksiglasa). Kod djece stare svega 2 mjeseca postoje fiziološke reakcije na spuštanje na nesigurnu površinu, odnosno površinu ispod koje je „ponor“. Djeca stara 9 mjeseci su se ponora bojala i nisu htjela prepuzati preko. Za razvitak percepcije dubine bitna je paralaksa kretanja ( doživljaj da se bliži predmet brže kreće vidnim poljem od udaljenijeg predmeta, dok se u stvarnosti oba predmeta kreću istom brzinom ili su pak oba nepomična a kreće se opažač). Tu su bitni i monkularni znakovi udaljenosti ( neda mi se to pisati pa si ih nek svako sam ponovi ak ga baš zanima : ) ).
Djeca postanu osjetljiva na monokularne znakove dubine u dobi između 5-7 mjeseci.
Osim monokularnih postoje i kinetički znakovi udaljenosti koji nastaju zbog kretanja opažača ili predmeta. Već u dobi od jednog mjeseca djeca više žmirkaju kada im se predmeti približavaju nego kad se udaljavaju. Kinetičke znakove djeca koriste u dobi od 1-3 mjeseca, binokularne oko 4/5 mjeseca, a statične monokularne oko 6/7 mjeseca.


Intermodalna percepcija

Piaget je smatrao da su osjetni modaliteti u trenutku rođenja odvojeni , te da ih dijete povezuje jedino putem iskustva.
U istraživanjima se proučavalo rađaju li se djeca sa znanjem o prostoru koje mogu upotrebljavati u svim osjetnim područjima. To bi moglo poslužiti kao temelj za međusobno usklađivanje osjeta. Odgovor na taj istraživački problem je potvrdan.
Pripremljeni odnosi su uređeni odnosi među različitim osjetnim područjima koji se zbog iskustva mogu mijenjati.

Odnos između dodira i vida

Djetetovo upotrebljavanje veza između podataka koje dobiva dodirom i vidom pruža nam najraniji dokaz da podraživanje u različitim osjetnim područjima može aktivirati istu misaonu predodžbu. Djeca u dobi između 6-12 mjeseci jasnije pokazuju poveznicu vida s dodirom.



Odnos između sluha i vida

Djeca prirodno gledaju one događaje koji odgovaraju zvukovima koje čuju. U dobi od 4 mjeseca djeca pokazuju da imaju neki pojam o tome kakav će zvuk proizvesti nepozni predmet, ali sve do 9 mjeseci nema jasnih dokaza koji bi pokazivali da razumiju kako predmeti koji im se približavaju stvaraju sve glasniji zvuk. Dijete dojenačke dobi uparuje glas majke i njen lik, s 4 mjeseca dijete raspoznaje muški i ženski glas i uparuje s muškom ili ženskom osobom, između 2 i pol i 4 mjeseca osjetljiva su na neusklađenost između pokreta usana i zvukova koje čuju, a reagiraju i na neusklađenost raspoloženja u izraza lica i glasu.

Različite intermodalne sposobnosti se javljaju u različito doba ,a profinjeniji oblici intermodalne percepcije pojavljuju se korak po korak, kako dijete sazrijeva.


RAZVOJ PAŽNJE

I novorođenčad obraća pažnju na lagane zvukove i vidne podražaje umjerenog intenziteta. Orijentacijski refleks je prirodna reakcija na nove podražaje koja pospješuje obradu podražaja, obuhvaća namještanje očiju i ušiju tako da se omogući najpovoljnije primanje podražaja, inhibiciju dotadašnje aktivnosti i brojne fiziološke promjene. Ako su podražaji preintenzivni javlja se obrambeni refleks koji predstavlja prirodnu reakciju na nove podražaje i koja štiti organizam od daljnjeg podraživanja, a može obuhvaćati okretanje osjetnih receptora od izvora podraživanja i brojne fiziološke promjene. Ova dva refleksa predstavljaju najranije oblike djetetove pozitivne i negativne pažnje.
Selektivna pažnja predstavlja usredotočenost na neki podražaj ili događaj, pri čemu se drugi podražaj ili događaj zanemaruju. I novorođenčad imaju sposobnost za jednostavne oblike selektivne pažnje.
Kagan je dao najpotpuniji skup ideja o tome što upravlja djetetovom pažnjom:od rođenja pa do 3.mjeseca djeca obraćaju pažnju na podražajne sklopove koji sadrže obrise i pokret, od trećeg mjeseca starosti pa do 12 mjeseci starosti, pažnju im privlače stvari koje im se čine da su u neskladu s onime što znaju, nakon 12 mjeseci pažnja im je usmjerena na događaje koji ih potiču na stvaranje hipoteza o tome što se događa. Tu, naravno postoje individualne razlike.
Falvell je utvrdio 4 važna aspekta pažnje koja se mijenjaju s dobi:
-s dobi se poboljšava kontrola pažnje tako da se povećava trajanje i smanjuje lakoća s kojom se mijenja
-prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka
-planiranost mijenjanja pažnje
-djeca postaju sve uspješnija u prilagođavanju svojih strategija pažnje podacima koje dobivaju iz zadatka


Percepcija i djelovanje

Čak je i za novorođenče percepcija pod utjecajem djelovanja. Njegove reakcije su odgovor na podražaje , ali one ujedno utječu i na to kako će i koje podražaje novorođenče nakon toga percipirati.
Kako rastu, njihovi se postupci isprepliću s percepcijom u sve širim razmjerima. U početku se istražuje samo ono što se djetetu prinese. Učinkovito zahvaćanje predmeta započinje u dobi od 5 mjeseci.
Sustavi djelovanja nastavljaju se razvijati tijekom čitavog djetinjstva. Kognitivne strategije imaju sve veću ulogu u njihovu razvoju. Jedno od ključnih obilježja razvoja je djetetova sposobnost razvijanja i primjenjivanja strategija za postizanje cilja. Mlađa djeca nemaju gotovo nikakve planove za postizanje cilja, za razliku od starije djece koja su djelotvornija. Taj prijelaz obično dolazi oko samog razdoblja prije školovanja i za vrijeme prvih godina, gdje dolazi do povećanja pažljivosti u strukturiranju informacija i prilagodljivost u istraživanju.
Vještina djelovanja su ponašanja koja zahtijevaju tjelesnu usklađenost, kao što su dohvaćanje, hodanje, hvatanje, tj. uključuju složeno međusobno ispreplitanje percepcije i različitih dijelova motoričkog sustava. Ona je još složenija zbog stalnog mijenjanja odnosa dužina i proporcija udova uslijed rasta.
Što se tiče koordinacije pokreta, tek djeca stara 9 godina djelotvorno koriste povratne informacije o položaju nekog predmeta, sedmogodišnjaci precjenjuju važnost povratnih informacija a petogodišnjaci podcjenjuju.
S dobi dolazi do povećanja prilagodljivosti u upotrebljavanju različiti vještina, kao i do povećanog korištenja različitih strategija.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

10 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:38 am

Pepita


Admin
Položaj predmeta u prostoru

Dubina i udaljenost

Gibson i Walk su izumili poseban uređaj koji se naziva „umjetni ponor“ ( prozirna ploča od pleksiglasa koja se nalazi na maloj platformi, razlikuje se udaljenost površine ispod pleksiglasa). Kod djece stare svega 2 mjeseca postoje fiziološke reakcije na spuštanje na nesigurnu površinu, odnosno površinu ispod koje je „ponor“. Djeca stara 9 mjeseci su se ponora bojala i nisu htjela prepuzati preko. Za razvitak percepcije dubine bitna je paralaksa kretanja ( doživljaj da se bliži predmet brže kreće vidnim poljem od udaljenijeg predmeta, dok se u stvarnosti oba predmeta kreću istom brzinom ili su pak oba nepomična a kreće se opažač). Tu su bitni i monkularni znakovi udaljenosti ( neda mi se to pisati pa si ih nek svako sam ponovi ak ga baš zanima : ) ).
Djeca postanu osjetljiva na monokularne znakove dubine u dobi između 5-7 mjeseci.
Osim monokularnih postoje i kinetički znakovi udaljenosti koji nastaju zbog kretanja opažača ili predmeta. Već u dobi od jednog mjeseca djeca više žmirkaju kada im se predmeti približavaju nego kad se udaljavaju. Kinetičke znakove djeca koriste u dobi od 1-3 mjeseca, binokularne oko 4/5 mjeseca, a statične monokularne oko 6/7 mjeseca.


Intermodalna percepcija

Piaget je smatrao da su osjetni modaliteti u trenutku rođenja odvojeni , te da ih dijete povezuje jedino putem iskustva.
U istraživanjima se proučavalo rađaju li se djeca sa znanjem o prostoru koje mogu upotrebljavati u svim osjetnim područjima. To bi moglo poslužiti kao temelj za međusobno usklađivanje osjeta. Odgovor na taj istraživački problem je potvrdan.
Pripremljeni odnosi su uređeni odnosi među različitim osjetnim područjima koji se zbog iskustva mogu mijenjati.

Odnos između dodira i vida

Djetetovo upotrebljavanje veza između podataka koje dobiva dodirom i vidom pruža nam najraniji dokaz da podraživanje u različitim osjetnim područjima može aktivirati istu misaonu predodžbu. Djeca u dobi između 6-12 mjeseci jasnije pokazuju poveznicu vida s dodirom.



Odnos između sluha i vida

Djeca prirodno gledaju one događaje koji odgovaraju zvukovima koje čuju. U dobi od 4 mjeseca djeca pokazuju da imaju neki pojam o tome kakav će zvuk proizvesti nepozni predmet, ali sve do 9 mjeseci nema jasnih dokaza koji bi pokazivali da razumiju kako predmeti koji im se približavaju stvaraju sve glasniji zvuk. Dijete dojenačke dobi uparuje glas majke i njen lik, s 4 mjeseca dijete raspoznaje muški i ženski glas i uparuje s muškom ili ženskom osobom, između 2 i pol i 4 mjeseca osjetljiva su na neusklađenost između pokreta usana i zvukova koje čuju, a reagiraju i na neusklađenost raspoloženja u izraza lica i glasu.

Različite intermodalne sposobnosti se javljaju u različito doba ,a profinjeniji oblici intermodalne percepcije pojavljuju se korak po korak, kako dijete sazrijeva.


RAZVOJ PAŽNJE

I novorođenčad obraća pažnju na lagane zvukove i vidne podražaje umjerenog intenziteta. Orijentacijski refleks je prirodna reakcija na nove podražaje koja pospješuje obradu podražaja, obuhvaća namještanje očiju i ušiju tako da se omogući najpovoljnije primanje podražaja, inhibiciju dotadašnje aktivnosti i brojne fiziološke promjene. Ako su podražaji preintenzivni javlja se obrambeni refleks koji predstavlja prirodnu reakciju na nove podražaje i koja štiti organizam od daljnjeg podraživanja, a može obuhvaćati okretanje osjetnih receptora od izvora podraživanja i brojne fiziološke promjene. Ova dva refleksa predstavljaju najranije oblike djetetove pozitivne i negativne pažnje.
Selektivna pažnja predstavlja usredotočenost na neki podražaj ili događaj, pri čemu se drugi podražaj ili događaj zanemaruju. I novorođenčad imaju sposobnost za jednostavne oblike selektivne pažnje.
Kagan je dao najpotpuniji skup ideja o tome što upravlja djetetovom pažnjom:od rođenja pa do 3.mjeseca djeca obraćaju pažnju na podražajne sklopove koji sadrže obrise i pokret, od trećeg mjeseca starosti pa do 12 mjeseci starosti, pažnju im privlače stvari koje im se čine da su u neskladu s onime što znaju, nakon 12 mjeseci pažnja im je usmjerena na događaje koji ih potiču na stvaranje hipoteza o tome što se događa. Tu, naravno postoje individualne razlike.
Falvell je utvrdio 4 važna aspekta pažnje koja se mijenjaju s dobi:
-s dobi se poboljšava kontrola pažnje tako da se povećava trajanje i smanjuje lakoća s kojom se mijenja
-prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka
-planiranost mijenjanja pažnje
-djeca postaju sve uspješnija u prilagođavanju svojih strategija pažnje podacima koje dobivaju iz zadatka


Percepcija i djelovanje

Čak je i za novorođenče percepcija pod utjecajem djelovanja. Njegove reakcije su odgovor na podražaje , ali one ujedno utječu i na to kako će i koje podražaje novorođenče nakon toga percipirati.
Kako rastu, njihovi se postupci isprepliću s percepcijom u sve širim razmjerima. U početku se istražuje samo ono što se djetetu prinese. Učinkovito zahvaćanje predmeta započinje u dobi od 5 mjeseci.
Sustavi djelovanja nastavljaju se razvijati tijekom čitavog djetinjstva. Kognitivne strategije imaju sve veću ulogu u njihovu razvoju. Jedno od ključnih obilježja razvoja je djetetova sposobnost razvijanja i primjenjivanja strategija za postizanje cilja. Mlađa djeca nemaju gotovo nikakve planove za postizanje cilja, za razliku od starije djece koja su djelotvornija. Taj prijelaz obično dolazi oko samog razdoblja prije školovanja i za vrijeme prvih godina, gdje dolazi do povećanja pažljivosti u strukturiranju informacija i prilagodljivost u istraživanju.
Vještina djelovanja su ponašanja koja zahtijevaju tjelesnu usklađenost, kao što su dohvaćanje, hodanje, hvatanje, tj. uključuju složeno međusobno ispreplitanje percepcije i različitih dijelova motoričkog sustava. Ona je još složenija zbog stalnog mijenjanja odnosa dužina i proporcija udova uslijed rasta.
Što se tiče koordinacije pokreta, tek djeca stara 9 godina djelotvorno koriste povratne informacije o položaju nekog predmeta, sedmogodišnjaci precjenjuju važnost povratnih informacija a petogodišnjaci podcjenjuju.
S dobi dolazi do povećanja prilagodljivosti u upotrebljavanju različiti vještina, kao i do povećanog korištenja različitih strategija.



Pojam stalnosti predmeta

Izraz stalnosti predmeta odnosi se na spoznaju o tome da predmeti postoje neovisno o našem zapažanju. Primjerice, to je spoznaja da igračka ne prestaje postojati samo zato jer je više ne dodirujemo.
Tijekom prva 3 ili 4 mjeseca bebe ne pokazuju razumijevanje o tome da predmeti postoje i onda kada su izvan domašaja njihova djelovanja. Tek u dobi od 4 do 8 mjeseci, mala djeca počinju tražiti iščezle predmete. Najprije ta potraga ima mnoga ograničenja. Tako dijete može tražiti predmet ako je tek djelomice skriven. Potraga može ovisiti i o tome je li djetetovo djelovanje dovelo do nestanka igračke ili je nestanak izazvan nečim drugim.
Dijete između 8. i 12. mjeseci može sustavno i inteligentno istraživati skrivene predmete. Dijete se između 12. i 18. mjeseca može nositi s problemom višestrukih mjesta za skrivanje koji zbunjuje mlađe dijete (AB pogreška), a ograničenje mu predstavlja to da mora vidjeti samo premještanje predmeta.
Progresivna decentracija je Piagetov izraz za postupno smanjenje egocentrizma tijekom razvoja.
Egocentrizam predstavlja nesposobnost da razlikujemo sebe (vlastite postupke ili zamjedbe) od vanjskog svijeta . U kasnijem djetinjstvu to je nemogućnost razlikovanja vlastite perspektive (tj. vidnog iskustva, misli i osjećaja) od tuđe. Egocentrizam se najjače očituje u nepostojanju stalnosti predmeta.
Nepromjenjivost je aspekt svijeta koji ostaje isti premda su se ostali aspekti promijenili. Prvi i temeljni spoznajni aspekt nepromjenjivosti je stalnost predmeta-spoznaja o tome da je postojanje predmeta nepromjenjivo bez obzira na promjene u našem perceptivnom iskustvu.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

11 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:38 am

Pepita


Admin
Je li Piaget podcijenio dječje sposobnosti?

Mnogi istraživači su se pitali je li djetetovo razumijevanje doista tako ograničeno kako je to pretpostavio Piaget. Posebno ih je zanimalo Piagetovo naglašavanje motoričkog ponašanja pri utvrđivanju stalnosti predmeta. Čini se logičnim da dijete dobro zna da predmet postoji , ali naprosto ne pokazuje takvu vrstu ponašanja kakvu je od njega očekivao Piaget. Najkorisniji pristup za istraživanje ovih pitanja je pristup koji uključuje habituaciju i dehabituaciju.
U svojim istraživanjima Baillargeon je dokazao da mala djeca ne samo da su svjesna postojanja skrivenih predmeta, ona poznaju i neka njihova svojstva. Djeca također mogu zadržati i upotrijebiti podatak o lokaciji skrivenog predmeta.

AB pogreška

AB pogreška je jedan od najčešće proučavanih aspekata stalnosti predmeta. AB pogreška se odnosi na djetetovu sklonost istraživanju početnog mjesta za skrivanje predmeta, umjesto mjesta na kojem je predmet zapravo nestao. Novija istraživanja pokazuju da postoji niz činitelja koji mogu djelovati na vjerojatnost pojavljivanja: pogreška može ovisiti o broju mogućih lokacija, o opterećenju pamćenja zadatkom i dr.
Ta istraživanja ukazuju na to da je AB pogreška stvaran fenomen, premda mnogo složeniji nego što je to Piaget pretpostavljao.
Sazrijevanja pojedinih područja mozga koja posreduju u procesima pamćenja i inhibicije poklapa se s uspješnošću rješavanja AB zadatka.

Misao predškolaca: predoperacijsko razdoblje

Proteže se otprilike od druge do šeste godine života. Ključno obilježje promjene od senzomotoričkog k predoperacijskom je pojava sposobnosti predočivanja ili simbolička funkcija. Taj pojam odnosi se na sposobnost upotrebe neke stvari (kao što je mentalna slika ili riječ) kao simbola za predodžbu o čemu drugom.
Piaget je naveo pet vrsta ponašanja:unutrašnje rješavanje problema, sposobnost baratanja s nevidljivim premještanjem predmeta kao vrstu problema sa stalnošću predmeta, prva pojava riječi, pojava neizravnog oponašanja (oponašanje modela opaženog ranije u prošlosti), simboličke igre (oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar namjerno se pretvarajući da je nešto drugo).
Predodžbeno rješavanje problema nadmoćnije je od senzomotoričkog zato jer je znatno brže i djelotvornije, mnogo pokretljivije, društveno je djeljivo...
Dijete razvija i kvalitativni identitet koji se odnosi na spoznaju da se kvalitativna priroda nečega na mijenja promjenom u vanjskom izgledu te stvari. De Vriesova istraživanja ukazuju na postojanje ovog fenomena.
Razlikovanje pojavnosti od stvarnosti odnosi se na razlikovanje između izgleda predmeta i onog što stvarno jesu. Razumijevanje razlike uključuje sposobnost točne prosudbe i pojavnosti i stvarnosti kad se to dvoje razlikuje. Djeca ne mogu u potpunosti ovladati ovim prije 6. godine života.
Dijete predoperacijskog razdoblja čini i značajne pomake u odnosu na raznovrsnost međusobno povezanih znanja koja e uklapaju u teoriju uma. Taj izraz znači dječje razumijevanje mentalnog svijeta, odnosno što misle o pojavama kao što su misli, vjerovanja, želje i namjere.
Pogrešna uvjerenja se odnose na shvaćanje da ljudi mogu vjerovati u nešto što nije točno. Takvo shvaćanje koje se obično stječe tijekom predoperacijskog razdoblja, pruža dokaz o sposobnosti razlikovanja misaonog od nemisaonog.

Ograničenje predoperacijske misli

EGOCENTRIZAM

Mlađa djeca obično se ne mogu uživjeti u položaj druge osobe, te se ponašaju kao da slušatelj na sve što ona znaju. Predoperacijsko razdoblje počinje u stanju egocentrizma, ali ne više senzomotoričkog nego više predodžbenog.




CENTRACIJA

Centracija se odnosi na djetetovu sklonost usmjeravanju samo na jedan aspekt problema u određenom trenutku.
Konzervacija se odnosi na spoznaju o tome da se kvantitativna svojstva nekog predmeta ili skupa predmeta ne mijenjaju s promjenom vanjskog izgleda. U Piagetovoj teoriji to je konkretno operacijsko dostignuće.

ANIMIZAM

Animizam je sklonost da se neživim predmetima pridaju osobine živih bića.

ARTIFICIJELIZAM

Uvjerenje da su ljudi stvorili prirodna bića ili pojave u svrhu zadovoljenja nekih svojih ciljeva.

TRANSDUKTIVNO RASUĐIVANJE

Odnosi se na vrstu predoperacijskog rasuđivanja koje ne označava ni dedukciju (od općeg prema posebnom) ni indukciju ( od posebnog prema općem).
Transduktivna misao se kreće od posebnog prema posebnom i ne razmatra opća načela koja povezuju posebne događaje.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

12 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:40 am

Pepita


Admin
Inteligencija srednjeg djetinjstva: razdoblje konkretnih operacija

Razdoblje konkretnih operacija se proteže od 6. godine do otprilike 11. ili 12.godine.
Da bi se uočile razlike između predoperacijskog i konkretnog operacijskog razdoblja, Piaget je koristio slijedeće zadatke.

Konzervacija

Konzervacija broja-dva reda žetona; jedan duži, jedan kraći; pitanje djetetu: Je li jednak broj žetona u oba reda?
Konzervacija količine-količina vode u različitim čašama; jedna čaša široka i niska, druga visoka i uska; pretakanje vode, pitanje djetetu: Je li ista količina vode u obje čaše?
Konzervacija dužine-dva štapa;
Konzervacija mase-dvije jednake kuglice plastelina; jednu spljoštimo, pitanje: je li jednaka kolčina plastelina?
Konzervacija težine-dvije jednake kuglice plastelina; obje se izvažu da se vidi da su jednake, jedna se spljošti; pitanje: Jesu li dva komada iste težine?
Nakon svakog pitanja ide : Zašto?
Različiti oblici konzervacije svladavaju se u različitim razdobljima. Najčešće se stječe konzervacija broja (5 ili 6 godina; SAD uzorci). Konzervacija mase i kontinuiranih količina se isto relativno rani javljaju. Konzervacije dužine i teine javljaju se oko dvije do tri godine nakon prvih pojavljivanja. Ostale se javljaju još kasnije.
Tijekom ovog razdoblja dijete ovlada različitim oblicima konzervacije, tj.spoznajom da su kvantitativna svojstva predmeta nepromijenjiva.

Klase (razredi)

Piaget je proučavao i ponašanje „slobodnog razvrstavanja“. Njegovi nalazi upućuju na ograničenja. U mlađe djece razvrstavanje je nedosljedno i nelogično, temeljeno na likovnim i figurativnim svojstvima, a ne na objektivnoj sličnosti.
Najpoznatiji zadatak razvrstavanja je problem uključenosti klasa. Taj pojam se odnosi na spoznaju o tome da podrazredi ne mogu biti veći od nadređenog razreda koji ih uključuje.( npr. 17 crvenih kuglica i 5 plavih, čega ima više, crvenih kuglica ili crvenih i plavi zajedno?)
Dijete na stupnju konkretnih operacija može riješiti taj problem i druge s uključivanjem klasa.

Odnosi

Osim klasa, dijete mora shvatiti i odnose među njima.
Problem serijacijski zadatak-dijete treba poredati neke štapiće s obzirom na dužinu.
Mlađa djeca ne mogu složiti sve po redu. Slažu više skupina štapića.
Problem tranzitivnost količinskih odnosa-sposobnost logičkog kombiniranja odnosa kako bi se izveli nužni zaključci. a je veće od b, b je veće od c, a je veće od c.
Dijete na stupnju konkretnih operacija ima tu sposobnost. Pojavljuje se u dobi od 7 ili 8 godina. Predoperacijsko dijete to ne može i samo pogađa.

Pojam operacije

Operacije su slične senzomotoričkim shemama. Izraz su za različite oblike mentalnih radnji pomoću kojih starija djeca rješavaju probleme i logično rasuđuju. Uključuju pojam djelovanja, kao i senzomotoričke sheme, također ne pstoje izdvojene nego su organizirane u veće sustave međusobno povezanih spoznajnih struktura.
Razlikuju se po načinu izvođenja aktivnosti. Operacije su sustavi unutrašnjih radnji.
Klasifikacija je stvar mentalne aktivnosti-stvaranje i rastvaranje klasa, usporedbe različitih klasa i logičkog zbrajanja, oduzimanja i množenja klasa.
Reverzibilnost je svojstvo operacijskih struktura pomoću kojeg spoznajni sustav može ispraviti ili „obrnuti“ potencijalnu smetnju i tako doći do odgovarajućeg neiskrivljenog razumijevanja svijeta.

Pojam stupnjeva

Teorija stupnjeva mora zadovoljiti barem tri uvjeta da bi bila valjana:
-uz kvantitativne razvojne promjene moraju postojati i kvalitativne
-stupnjevi se javljaju u nepromijenjivom slijedu
-svakom stupnju je svojstven sklop međusobno povezanih kognitivnih struktura (istodobnost razvitka nekih sposobnosti u određenom razdoblju, velika dosljednost)-Piagetova teorija tu ima najvećih problema; vrlo su česte nedosljednosti u obavljanju operacija

Zauzimanje perspektive

Zadatak s tri planine-ako se upotrijebe drugačiji objekti, npr.igračke i mnogo mlađa djeca mogu pokazati shvaćanje tuđeg gledišta.
Djetetova sposobnost prilagodbe govora potrebama drugih također se pokazala mnogo boljom nego što bi se to moglo očekivati prema Piagetovim prikazima egocentričnog govora.

Broj

Piageta je najviše zanimala konzervacija broja pri perceptivnoj promjeni. Novija istraživanja pokazuju da se javlja ranije nego je to pretpostavio Piaget. Ako je zadatak dovoljno pojednostavljen čak i trogodišnje dijete pokazuje neko znanje o nepromijenjivosti broja.

Klase (razredi)

Pojam uključivanja klasa bio je predmetom više desetaka longitudinalnih istraživanja. Najjasniji zaključak proizašao iz tih istraživanja jest da se različiti zadaci s uključivanjem klasa znatno razlikuju prema svojoj težini. U nekim slučajevima uspješno rješavanje tih zadataka javlja se čak i kasnije nego što je to naveo Piaget. U nekima i ranije. Djetetova sposobnost rasuđivanja ovisi o vrsti i složenosti upotrebljenih podražaja.

Međukulturalna istraživanja

Piagetov rad ulazi u kategoriju normativnih istraživanja, uvijek se naglašavaju sličnosti, a ne razlike među djecom.
Međukulturalna istraživanja (Dasen) pokazuju da se razvoj može ubrzati ili usporiti ovisno o dostupnosti pjedinih vrsta iskustava, te da se čak i redoslijed pojavljivanja može razlikovati među pojedinim kulturama.
Istodobno, međukulturalna istraživanja i potvrđuju Piagetovu tvrdnju o univerzalnosti. Nitko nije pronašao kulturu u kojoj djeca ne stječu takva temeljna znanja kao što su stalnost predmeta ili konverzacija, ili kulturu u kojoj djeca svladaju konverzaciju a da prije nisu prošla kroz razdoblje nekonzervacije ili u kojoj je poredak 4 opća razvojna razdoblja obrnut.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

13 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:40 am

Pepita


Admin
Adolescenti i odrasli: razdoblje formalnih operacija

Početak razdoblja formalnih operacija je između 12. i 13. godine, može se pojaviti i kasnije ili se uopće ne mora pojaviti.
Oznaka konkretan odnosi se na temeljno ograničenje operacijske misli – na bavljenje onim što se nalazi izravno pred nama, na konkretno, opipljivo i stvarno. Ta se ograničenja nadilaze u sljedećem razdoblju.
Hipotetičko deduktivno rasuđivanje je osobita značajka formalno-operacijskog razdoblja, a označava oblik rješavanja problema kojem je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere hipoteza i izvođenje logičkih zaključaka na temelju rezultata provjere.
Označava ga obrat između stvarnosti i mogućnosti, polazišna točka je svijet mogućnosti na kojima se putem provjera zaključuje o stvarnim odnosima.
Neka istraživanja su utvrdila da znatan broj odraslih ispitanika ne uspijeva riješiti uobičajene zadatke s formalnim operacijama. Postavlja se pitanje podcjenjivanja i precjenjivanja ovog razdoblja.
Jednostavno nagovještavanje rješenja ili napomena o prikladnom postupku mogu značajno unaprijediti kasnije pokušaje rješavanja zadataka. Neka istraživanja govore u prilog zamisli da ljudi teže formalno-operacijskom rasuđivanju kada je riječ o sadržajima koji su im zanimljivi i bliski. To potvrđuju i međukulturalna istraživanja; ispitanici iz nezapadnih kultura postižu visoku razinu izvedbe kada rješavaju zadatke iz poznatijih i kulturalno važnijih područja.
Kritike teorije formalnih operacija odnose se na dosljednost unutar pojedinog stupnja; često su utvrđivane niske do umjereno visoke korelacije između formalno operacijskih zadataka; napadana je ideja o postojanju posebnih logičkih struktura u podlozi formalno-operacijske misli.

Kognitivna promjena

Piagetova teorija

Zastupa interakcionističko stajalište prema kojemu biologija i iskustvo djeluju zajedno i dovode do promjena u djetetovim kognitivnim sposobnostima.
Činitelji koji pridonose kognitivnoj promjeni su:
1.Biološko sazrijevanje koje pridonosi i prirodi i pojavi promjena, učenje i razvoj se odvijaju u okviru ograničenja koje postavlja djetetova maturacijska razina.
2. i 3.Fizičko i socijalno iskustvo obuhvaća djetetovu interakciju s neživim predmetima i ljudima pri čemu su važne asimilacija i aktivnost.
4.Ekvilibracija ili uravnoteženje označava biološki proces samoregulacije koji potiče kognitivni sustav na sve više i više oblike ravnoteže. On priječi iskrivljavanja stvarnosti pretjeranom asimilacijom i akomodacijom.
Ekvilibracija je krajnje objašnjenje za nekoliko razvojnih aspekata: organizaciju znanja, objašnjenje motivacije i smjer razvoja. Predstavlja vrlo općenit pojam koji je teško provjerljiv

Eksperimentalna istraživanja uvježbavanja

Proces kognitivne promjene u piagetovskoj literaturi najčešće se istražuje uvježbavanjem. Ono započinje omogućavanjem djeci koja još nisu svladala neki Piagetov pojam da u laboratorijskim uvjetima dožive iskustva koja će im pomoći pri ovladaju potrebnim vještinama i znanjima. Test primijenjen nakon uvježbavanja pokazuje je li došlo do promjene.
Iz dosadašnjih istraživanja moguće je izvesti tri opća zaključka:
-uvježbavanje je teško, ali nije nemoguće
-uspjeh uvježbavanja ovisi o djetetovoj razvojnoj razini (najbolje je ako je dijete već blizu svladavanja tog pojma.
-različitim metodama uvježbavanja postignut je uspjeh
Ona pokazuju da je uvježbavanje moguće, ali još ne rješavaju problem kako do tih promjena dolazi u realnim životnim uvjetima.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

14 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:40 am

Pepita


Admin
KOGNITIVNI RAZVOJ:
Pristup obrade informacije

Priroda pristupa

Obrada informacija opća je oznaka za psihološke aktivnosti koje uključuju neki oblik (prostorni znak, brojčani simbol, učiteljeva poduka) obrade informacija. Cilj je pristupa obrade informacija utvrditi psihičke procese u pozadini promjena te njihov razvojni slijed.

Metafora dijagrama tijeka

Glavno obilježje teorije je pristup obrade informacija. Početak tijeka je ulaz nekih informacija iz okoline, a na kraju je izlazni odgovor. Između podražaja i odgovora odvija se niz psiholoških procesa. U slučaju pamćenja drži se da se početni podražaji obrađuju i mijenjaju na različite načine (u kratkoročnom pamćenju, dugoročnom pamćenju). Razni upravljački procesi utječu na zadržavanje informacija te na njihov prijenos iz jednog spremišta u drugo.


okolinski senzorni registri kratkoročno pamćenje dugoročno
ulazni podražaji vidni, slušni... radno pamćenje pamćenje
upravljački procesi

Računalna metafora

Teoretičari obrade informacija rade usporedbu s računalom. Postoje mnoge sličnosti: pohranjuju se predodžbe i simboli, a zatim se upotrebljavaju pri rješavanju problema. Pritom se te operacije izvode jako brzo i snažno. Unatoč snazi mogu se pohraniti i baratati ograničenom količinom informacija. Isto tako, i čovjek i računalo mogu učiti iz iskustva i tako prilagođavati svoj sustav pravila.
Ova teorija omogućuje i jednu od glavnih metoda pristupa obrade informacija tzv.računalna simulacija, gdje istraživač pokušava programirati računalo da izvodi neke oblike inteligentnog ponašanja na isti način na koji čovjek izvodi neku mentalnu radnju.

Usporedbe s Piagetom

Postoje sličnosti između pristupa obrade informacija i Piagetovog pristupa: proučavani sadržaji su slični, sličnosti postoje i na općoj teorijskoj razini (kognitivno-razvojni pristupi dječjem razvoju), neki teoretičari obrade informacija dijele razvoj u stupnjeve.
Teoretičari obrade informacija slažu se s Piagetom u tome da su u podlozi kognitivne izvedbe složeni sustav misaonih pravila.
Ipak, ne podržavaju svi teor. obrade info.model razvojnih stupnjeva. Teoretičari obrad.info. pokušavaju razviti uže i cjelovitije modele od Piagetovih. Metodološki gledano, naglasak je na preciznosti i provjerljivosti te je to dovelo do razvoja posebnih metoda za proučavanje dječjeg mišljenja.

Pamćenje u ranom djetinjstvu

PAMĆENJE PREPOZNAVANJEM

Istraživačke metode

Kako utvrditi prepoznaju li male bebe podražaje s kojima su se već susrele? Najuobičajenija je metoda proučavanje procesa navikavanja i odvikavanja. Habituacija je moguća samo kad dijete prepoznaje ponovljene podražaje kao nešto što je već iskusilo. Isto tako, dehabituacija se događa samo onda kada dijete može usporediti nove podražaje s izvornim podražajem pohranjenim u pamćenju.


Pamćenje novorođenčadi

Djeca počinju pamtiti od rođenja. Čini se nedvojbenim da novorođenče (u prikladnim uvjetima) može pokazati habituaciju u cijelom nizu osjetnih modaliteta: vidnom, slušnom i taktilnom. Tako novorođenče posjeduje određen stupanj pamćenja prepoznavanjem. Čak i novorođenčad rođena 4 tjedna prerano pokazuju neku sposobnost prepoznavanja neposredno poslije rođenja.
Istraživanje uvjetovanja je drugi izvor podataka o neonatalnom pamćenju. (istraživanje kada su majke čitale neku priču dok su bile trudne i onda se mjerila brzina sisanja dudice kod djece za vrijeme puštanja raznih priča i glasova)
Razvojne promjene

Pamćenje novorođenčadi i male djece nije tako moćno kao ono u starije djece.Tijekom vremena dolazi do poboljšanja pamćenja. Koliko je pamćenje dobro se mjeri reakcijom na već prikazani podražaj s vremenskim odmakom (nakon nekoliko sati, nekoliko dana...). Reaktivacija je očuvanje pamćenja na neki događaj ponovnim pojavljivanjem barem dijela nekog događaja u razmaku između početnog iskustva i provjere pamćenja. Tim mehanizmom može se učvršćivati pamćenje djece, a prirodno javljanje reaktivacije je glavni način sprečavanja zaboravljanja i osvježivanja pamćenja.
Starija djeca mogu zapamtiti veći broj i složenije informacije od mlađe. Oni mogu također izdvojiti i zapamtiti opće kategorije, a ne samo posebne podražaje.

PAMĆENJE DOSJEĆANJEM

Pamćenje dosjećanjem znatno je teže proučavati u ranom djetinjstvu nego pamćenje prepoznavanjem, jer djeca ne mogu proizvesti odgovore koji se upotrebljavaju u takvim istraživanjima sa starijim ispitanicima. Čini se da je dosjećanje prisutno krajem ranog djetinjstva (do druge godine života). U novije vrijeme neki istraživači drže da se dosjećanje javlja znatno ranije. Novija istraživanja odloženog oponašanja daju podatke za pamćenje dosjećanjem u ranom djetinjstvu, ranije nego što je to Piaget mislio.
Pamćenje u starije djece

Uloga strategija

Mnemonička strategija je svaka tehnika koja se rabi kako bi se nešto lakše zapamtilo. Navedeni primjeri mogu se svrstati u tri najčešće proučavane strategije zapamćivanja:
ponavljanje čestica koje se moraju zapamtiti (tehnika uzastopnog ponavljanja), organizacija čestica u pojmovne kategorije (razvrstavanje hrane, životinja...) i elaboracija čestica povezivanjem s nekom slikom ili pričom.
Povećanje upotrebe strategija važno je za poboljšanje pamćenja do kojeg dolazi s porastom dobi. Nedostatna iskorištenost je neuspjeh novostečene mnemoničke strategije da poboljša pamćenje, vjerojatno zato što postavlja prevelike zahtjeve na ograničene kapacitete obrade informacija. Nedostatak izvedbe je nemogućnost spontane primjene strategije, čak i kad je dijete sposobno za to, a većinom se događa zbog neznanja djeteta da nešto može učiniti za poboljšanje pamćenja.
Strategije se ne povećavaju samo s obzirom na čestinu već i s obzirom na složenost.
Ponavljanje se javlja prvo (6/7 godina), organizacija se javlja nešto kasnije, a posljednje se javlja elaboracija.
Ako je zadatak dovoljno jednostavan, čak i posve mala djeca pokazuju neke tragove upotrebe strategija. Složene mnemoničke strategije se unapređuju tijekom adolescencije i odrasle dobi.
Jedno ograničenje vezano uz mnoga istraživanja strategija jest u tome što se obično ispituje pamćenje prigodnih i besmislenih sadržaja.

Još se u nizu zanimljivih istraživanja proučavaju prospektivno pamćenje (pamćenje usmjereno na izvedbu aktivnosti u budućnosti) te pamćenje u kontekstu. Zaključci su da potrebno promatrati djecu u različitim okruženjima pri utvrđivanju njihove kognitivne razvijenosti. U istraživanjima su djeca pokazala različite razine strateškog ponašanja u laboratoriju i kod kuće.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

15 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:41 am

Pepita


Admin
Uloga metamemorije

Metamemorija se odnosi na spoznaju o vlastitom pamćenju. Ona uključuje spoznaju o pamćenju uopće ( činjenicu da su zadaci prepoznavanja lakši od zadataka dosjećanja ili da se kraći niz pamti lakše od dugoga). Uključuje i spoznaju o vlastitom pamćenju. Dječje razmišljanje nije ograničeno na vanjske podražaje, ono obuhvaća i unutrašnji, misaoni svijet. Dječje razmišljanje o pamćenju mijenja se tijekom razvoja. Mlađa djeca već pokazuju određeno znanje o postojanju pamćenja. Ponašaju se drukčije kad im se kaže da nešto zapamte, u odnosu na situaciju kad im se kaže da nešto pogledaju.
Djeca su sklona preuveličavanju vlastitih mnemoničkih sposobnosti, a mlađa djeca ne prilagođavaju svoja očekivanja prema povratnim informacijama.
Ipak, znanje koje djeca imaju o pamćenju nije uvijek jasno povezano s njihovim učinkom u zadacima pamćenja.
Većina istraživača drži da je razvoj metamemorije jedan od uzroka razvojnih poboljšanja pamćenja.
Uloga znanja

Pamćenje i znanje su blisko povezani. Starija djeca obično više znaju od mlađe pa i bolje pamte.

KONSTRUKTIVNO PAMĆENJE

Konstruktivno pamćenje odnosi se na način na koji ljudsko znanje strukturira i preuređuje nove informacije i tako djeluje na zapamćivanje. Temeljna je pretpostavka da ne pamtimo informacije poput magnetofonske vrpce. Pamćenje uvijek uključuje djelovanje i integriranje novih informacija u svjetlu onoga što već znamo, uvijek uključuje pokušaj da razumijemo, a ne samo da upamtimo.
Čini se da je pamćenje konstruktivno od najranijih dana. U svakoj dobi djeca pročišćuju nova iskustva kroz postojeći sustav znanja, a ono čega se sjećaju ovisi o tumačenju tih iskustava.
S dobi pamćenje postaje sve konstruktivnije budući da su djeca sve aktivnija u obradi informacija. S dobi raste složenost zaključka o pojmovima usporedno s povećanjem kognitivnih sposobnosti.
Konstruktivno pamćenje može imati pozitivan i negativan smjer. Kada je neko iskustvo odviše napredno za dijete, djetetovo pamćenje iskustva bit će pojednostavljeno a možda katkad i iskrivljeno. Općenito, konstruktivno pamćenje je pozitivna snaga koja nam pomaže u boljem razumijevanju vlastitih iskustava.

STRUČNOST

Izrazom stručnost naziva se organizirano činjenično znanje koje se odnosi na neko posebno područje.
Razlike u stručnosti pridonose i razlikama u pamćenju starijih i mlađih osoba. Starija djeca su stručnija u većini područja od mlađe djece, i ta veća razina stručnosti je i razlog boljem pamćenju. Stručnost djeluje na pamćenje preko procesa koji doprinose pamćenju poput strategija pamćenja i metamemorije ili na predočavanje znanja. Istraživanja su pokazala da djeca najbolje upotrebljavaju strategije u onim područjima u kojima su postigli višu razinu stručnosti.

SKRIPTORI

Skript možemo odrediti kao predodžbu tipičnog slijeda postupaka ili događaja u nekom poznatom okruženju. Skript se odnosi na znanje o tome kako se stvari obično odvijaju.
I djeca stvaraju skriptove. Pojava skriptova za veliki broj poznatih situacija jedno je od većih postignuća kognitivnog razvoja u ranom djetinjstvu. Zanimanje za dječje skriptove povezano je s ispitivanjem njihova utjecaja na pamćenje. Skriptovi su ustvari i proizvod i proces konstruktivne prirode sustava pamćenja. Jednom kad su oblikovani, skriptovi znatno utječu na to kako će se buduća iskustva obrađivati i pamtiti. Djeca katkad mogu preurediti pojedinosti pri dosjećanju tako da bolje odgovaraju u skriptu. Skript katkad može izazvati iskrivljavanje pamćenja, a i mlađa djeca koja tek izgrađuju svoje skriptove mogu imati teškoća u odvajanju tipičnog od posebnog, pa se novijih događaja sjećaju slabije jer takve događaje miješaju s tipičnim događajima iz skripte.


I roditelji mogu utjecati na pamćenje djece. Djeca roditelja koji opširnije pričaju o događajima govore načinom koji je sličniji pričanju odraslih s jasnim vremenskim i uzročnim odnosima i usmjeravajući kontekstualnim primjedbama.
Razvojne promjene u odnosima između roditelja i djeteta usklađene su s teorijom koju je predstavio Vigotski. Kod malog djeteta roditelji nose sav teret komunikacije, usmjeruju razgovor i izvlače informacije iz djeteta. S razvojem djeca postaju aktivnija i ravnopravnija u razgovorima.

Sa skriptovima je povezano i autobiografsko pamćenje. Dijete koje može prepričavati uobičajene aktivnosti pokazuje da pamti skriptove.

Infantilna amnezija se odnosi na nesposobnost da se sjetimo događaja iz prve dvije ili tri godine života. Jedno od objašnjenja je da u ranoj dobi nema autobiografskog pamćenja.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

16 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:41 am

Pepita


Admin
Predočavanje i rješavanje problema

Razvoj shema

Pojam sheme je usko povezan s pojmom skripta. Shema se određuje kao opća predodžba tipične strukture poznatih iskustava. Shema je općenitija od skripte. Ljudi imaju sheme događaja, sheme priča i sheme prizora.
Najopćenitije rečeno, sheme predstavljaju važne vrste spoznaja o svijetu. Sheme djeluju na kogniciju na način na to kako prihvaćamo informacije i kako usmjerujemo vlastito ponašanje. Čak i dvogodišnja djeca posjeduju jednostavne sheme za poznata mjesta u okviru kuće. Mlađa djeca imaju jednostavne sheme priča. Čak i djeca stara tri godine poznaju neka pravila za priče, a mogu i ispričati neke priče koje se uklapaju u shemu priče. Opseg dječjih shema kao i njihova točnost i složenost mijenjaju se u funkciji dobi.

Razvoj pravila

R.Siegler drži da se dječji spoznajni razvoj može objasniti stvaranjem pravila. Pravila su postupci za djelovanje u okolini i za rješavanje problema. Ona imaju oblik „Ako-Onda“ .
Često se uspoređuju s piagetovskim operacijama. Pravila su preciznije određena nego piagetovske operacije. Operacije su opće strukture za koje se drži da unaprijed određuju izvedbu u velikom broju zadataka i stoga se očekuje da su djeca dosljedna u svojoj razini izvedbe. Pravila su više područno određena i stoga se ne pretpostavlja da će izvedba nužno biti dosljedna u različitim vrstama zadataka. Siegler je utvrdio da isto dijete može upotrijebiti pravila različitih razina u različitim vrstama zadataka.




Doprinos pamćenja rješavanju problema

R.Case dijeli razvoj na stupnjeve koji su u mnogo čemu nalik Piagetovim razvojnim stupnjevima. Case stavlja težište na pamćenje. Prema njegovoj teoriji, ukupne mogućnosti djeteta za rješavanje problema uključuju dvije komponente: radni prostor i kratkotrajnu pohranu informacija.
Izraz radni prostor odnosi se na mogućnosti potrebe za izvođenjem kognitivnih operacija u svrhu rješavanja određenog zadatka.
Izraz prostor kratkotrajne pohrane odnosi se na mogućnost kojima dijete raspolaže da bi pohranilo rezultate prethodnih operacija dok izvode nove.
Napredovanje u Caseovoj teoriji određuje se s obzirom na mogućnost novih kombinacija zbog povećanja kapaciteta kratkotrajne pohrane informacija.
Ukupne mogućnosti rješavanja problema povećavaju se s dobi. Starija djeca raspolažu s više kapaciteta.

Istraživanja su pokazala da porast kapaciteta pohrane dovodi do smanjenja prostora potrebnog za operacije. Kognitivne mogućnosti uvijek se mogu podijeliti na dvije komponente: operacije i pohranu.
Razvojne promjene u pohrani posljedica su povećanja učinkovitosti kognitivnih operacija. S razvojem, djeca postaju sve vještija u izvođenju kognitivnih operacija.
S vježbom, mnoge vrste kognitivnih aktivnosti postaju uvježbanije i učinkovitije. Dolazi do automatizacije. Drugi činitelj razvoja je biološko sazrijevanje.


ŠKOLSKE SPOSOBNOSTI:
Računanje:
Istraživanja koja proučavaju strategije koje djeca koriste u rješavanju aritmetičkih zadataka.
Robert Siegler i sur. – promatraju djecu dok rješavaju probleme,
ili pitaju djecu to nam daje korisne informacije
ili mjere vrijeme potrebno za dati odgovor
Strategije dozivanja- njih očekujemo od odraslih.
Dječji izbor strategija nije slučajan već je vođen vrstom zadatka, biraju najbržu koja će ih dovesti do točnog odgovora.
Sa razvojem: već brzina, točnost, bolja strategija..zaključci o strategijama mogu se prenijeti i na čitanje na samo matematičke zadatke.
Strategije (tablica na str. 341.):
-brojenje
-prepoznavanje prstiju
-ubrzano odbrojavnje
-odbrojavanje od prvog
-odbrojavanje od
-dozivanje
-pogađanje
-rastavljanje
Prosječni učenici brži su i točniji u izvođenju strategija od slabijih i češće upotrebljavaju dozivanje, a rijeđe nezrelije strategije. Perfekcionisti su u trategijama jednaki kao i prosječni ali rijetko rabe dozivanje, radije polagane i sigurne metode.
Učitelji moraju biti osjetljivi na strategije, prilagoditi na stavu razvoju. Ne zabranjivati jednostavne strategije.

Čitanje:
Nekima velika radost aneki ga nikad ne razviju dovoljno. Ponovo važne strategije.
Strategija dozivanja za poznate riječi a primitivnije strategije za nove riječi.
Dobri čitači vjerojatnije koriste dozivanje.
Raznovrsno znanje može pomoći u razumijevanju.
Pamćenje je također važno: Kratkotrajna pohrana o kojoj govori informacija o kojoj govori Caseova teorija bitna je za čitanje.
Fonološka svijest: Shvaćanje o tome da slova odgovaraju glasovima kao i sposobnost prevođenja slova u glasove.
Fonetski pristup: Pristup poduke u čitanju koji naglašava odnos slova i glasova, i stvaranje riječi spajanjem pojedinih glasova.
Holistički pristup: Pristup poduci u čitanju koji naglašava učenje i dozivanje riječi kao zasebnih cjelina.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

17 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:42 am

Pepita


Admin
KOGNITIVNA PROMJENA
Piaget nije uspio oblikovati cjelovitu i zadovoljavajuću teoiju kognitivne promjene. Većina teorija obrade informacija također ima problem s objašnjavanjem prijelaza jiz jedne faze u drugu.
Opće napomene:
Prvo načelo jest da ne može objasniti prijelaz od jednog stanja u drugo sve dok dobro ne razumijemo prirodu pojedinih stanja i ono što se točno mijenja.
Drugo se na to nadovezuje: Vrste promjena koje se očituju o novim oblicima ponašanja prema okolini ovise o djetetovoj razini znanja (nove strategije, pravila i slično moraju se uvijek nadograđivati na postojeće temelje)..to kaže i Piaget: važna je spremnost za spoznajnu promjenu. A razlike od Piageta su:
1.Piaget nejasan što su to komponente spremnosti a oni daju detaljan opis što je to.
2.Piagetovo shvaćanje spremnosti je širok pojam i obuhvaća različite aspekte dječjeg razvoja a oni su više područno usmjereni.
3.Neke teorije pokušavaju objasniti razvoj pomoću općih, sveobuhvatnih načela (Piaget-ekvilibracija) a teoretičari obrade informacija su eklektični, kažu da ima velik broj različitih mehanizama.
4.Metodološka razlika: kod teoretičara obrade informacija težište je na eksperimentalnim postupcima pomoću kojih se procesi promjenei mogu direktno promatrati.

(neki) Mehanizmi promjene:
Ekodiranje/ bilježenje
Obraćanje pažnje i stvaranje unutrašnjih predodžbi o određenim obilježjima okoline.
Automatizacija
Povečanje u učinkovitosti kojom se izvode kognitivne operacije kao posljedica uvježbavanja.
Tvorba strategija:
Stvaranje strategija za obradu za obradu i pohranu informacija.
Ta tri mehanizma često djeluju zajedno.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

18 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:42 am

Pepita


Admin
KOGNITIVNI RAZVOJ:
Pristup testiranja inteligencija


Teoretičari obrade informacija više pažnje posvećivali individualnim razlikama od Piageta.
Testiranje inteligencije ili psihometrijski pristup inteligenciji donekle se razlikuje od piagetovskog pristupa i pristupa obrade informacija. Svrha je testova inteligencije da mjere individualne razlike u intelektualnim sposobnistima. Takvi su testovi izvorno nastali zbog praktičnih razloga i uvijek su imali praktičnu primjenu, npr. razvrstavanje učenika u školi. Takva mogučnost praktične primjene pridonijela je trajnim rasparvama o njima.

Binetov pristup:
Prvi test u Parizu, Binet i Simon, za djecu koja imaju teškoće u školi, humana namjera.
Zadaci: prepoznavanje dijelova tijela, imenovanje poznatih predmeta, razlikovanje apstraktnih riječi.
Stanford- Binetova skala, nasljednik ove prve, autor Lewis Terman, najnoviji oblici tog testa mjere: verbalno rasuđivanje, kvantitativno rasuđivanje, apstraktno/vidno rasuđivanje, kratkoročno pamćenje.

Ostli testovi:
David Wechsler napravio WISC za djecu od 6 do 16 i WPPSI za djecu od 4 do 6,5 god. Razlika između ovih i Sanford-Binetovog: WESChlerov je podjeljen u više dijelova:
Verbalne skale i skale izvedbe.
Ostali testovi za mjerenje inteligencije se razlikuju s obzirom na način primjene ili ciljanu skupinu. Najpoznatija mjera razvoja u ranom djertinjstvu je Byley scale.
-Postoje i grupni testovi inteligencije koji se mogu primjeniti na velikim grupama
Testovi inteligencije moraju biti pouzdani i valjan.
Pouzdanost:
Dosljednost ili ponovljivost rezultata mjerenja.
Valjanost:
Točnost kojom mjerni instrument utvrđuje obilježja koja treba mjeriti. Nužno svojstvo standardiziranih testova.
Imaju zadovoljavajuću pouzdanost. Mnogo je teže utvrditi jesu li testovi inteligencije valjana mjera inteligencije.

Dječji testovi inteligencije povezani su s mjerama školskog učinka, važnim vanjskim kriterijem inteligencije u djetinjstvu. Odnos nije uvijek savršen. Štoviše usmjerenost većine testova inteligencije na školske sposobnosti može značiti da oni nisu uvijek dobra mjera drugih vrsta inteligencije.




KONTROVERZE U PROUČAVANJU INTELIGENCIJE

Ustroj je jedno od glavnih pitanja u proučavanju inteligencije. Psihometričari izvode zaključke o ustroju inteligencije na temelju obrazaca koeficijenta korelacije u različitim mjerama inteligencije. Rezultati faktorske analize takvih korelacija podržavaju postavku o općoj inteligenciji koja utječe na razinu izvedbe u mnogim zadacima.
g- opća inteligencija, pretpostvlja se da g određuje razinu izvedbe na velikom broju mjera inteligencije.
No ti nalazi govore i u prilog pretpostavke o posebnim sposobnostima koji doprinose izvedbi u pojedinoj vrsti zadataka. U tim su istraživanjima utvrđene i razvojne promjene u strukturi inteligencije tijekom djetinjstva. Sdjetetovim razvojem kognitivne sposobnosti postaju sve diferenciranije a senzomotoričko funkcioniranje zamjenjuje se apstraktnijim simboličkim vještinama.

Pitanje stabilnosti koeficijenta inteligencije drugo je važno pitanje psihometrijskog pristupa inteligenciji. Longitudinalna istraživanja pokazuju nisku povezanost između kvocjenta inteligencije u ranoj dobi s onim u kasnom djetinjstvu. Taj očiti diskontinuitet u razvoju obično se pripisuje razlikama u sadržaju inteligencije u najranijem i kasnijem djetinjstvu.
Noviji podaci upućuju na to da je reagiranje na novost veća veza između ranog i kasnog djetinjstva. Poslije dojenačke dobi , inteligencije pojedinog uzrasta više međusobno koleriraju. Te koleracije nisu savršene, a katkad dolazi i do bitnih promjena.

Treće pitanje tiče se porijekla individualnih razlika. Tuse ističu tri metodološka pristupa:
Istraživanja obitelji:
Roditelji i dijete i maju 50% zajedničkih gena, dvoje djece istih roditelja isto oko 50%, djeca i bake/djedovi 25%, djeca i bratići/sestrične oko 12,5%. Sličnost u kvocijentu inteligencije jest povezana sa genetskom sličnošću. Tablica 10-4 u knjizi.
Istraživanja usvojene djece:
Korelacija između usvojene djece i bioloških roditelja veća nego sa usvojiteljima.
Prosječna razina kvocijenta inteligencije veća je kod usvojene djece, između 105 i 110.
Istraživanja blizanaca:
Identični blizanci najsličniji čak i kad su razdvojeni jako rano u životu. Tablica 10-5 u knjizi.


Sve tri metode govore u prilog značajnog genetskog doprinosa individualnim razlikama u inteligenciji, no sva tri pristupa ističu i važnost okolinskih činitelja. I razlike u genima i razlike u okolini mogu dovesti do razlika u inteligenciji.
Nasljednost ili heritabilnost: Proporcija varijance u nekoj osobini koja se može pripisati genetkoj varijanci u proučavanom uzorku. Procjene nasljednosti inteligencije govore da je 50 do 60% varijacija među ljudima genetskog porijekla.




ISKUSTVO I INTELIGENCIJA

Možda najvažnije ograničenje indeksa nasljednosti je to što ništa ne govori o procesima pomoću kojih geni ili okolina djeluju (kako se genotip pretvara u određenu razinu inteligencije i kako različite okoline oblikuju različite vrste kognitivnog razvoja).

Prirodna uskraćenost
Tijekom prve trećine prošlog stoljeća psiholozi uglavnom nisu vjerovali u mogućnost da pretporođajno iskustvo utječe na inteligenciju. Vjerovalo se da na razvoj inteligencije utječu genetika i sazrijevanje, dok je utjecaj ranog iskustva slab i povremen. Istraživanja institucionalizirane djece (proučavanje utjecaja prirodne uskraćenosti, koja je utvrđena u nekim sirotištima, na dječji razvoj) pokazala su da ogoljena sredina ima štetan učinak na dječji razvoj. Takva djeca imaju loš uradak na testovima inteligencije i drugim kognitivnim mjerama. Međutim, kako god bila snažna i dugotrajna uskraćenost, njeni učinci nisu bili trajni. Dio štete može se smanjiti poboljšanjem uvjeta u ustanovama. Loša rana okolina može smanjiti dječju inteligenciju, ali je kasnija poboljšanja u okolini mogu povećati.Terapijski rad s djecom iz 'potkrovlja' i 'podruma' dovodi do znatnog poboljšanja njihova stanja.

Doprinos obitelji
Longitudinalna istraživanja pokazuju da inteligencija nije potpuno stabilna tijekom djetetova razvoja te da se tijekom djetinjstva kvocijent inteligencije može mijenjati u rasponu od 30 do 40 bodova. Istraživanje McCall-a pokazalo je da dva oblika roditeljskog ponašanja najviše utječu na promjene u kvocijentu inteligencije. Na smanjenje inteligencije utječu roditelji koji ne potiču ni ubrzavaju djetetov razvoj i skloni su strogom kažnjavanju. Na povećanje inteligencije utječu roditelji koji djeluju poticajno i uključuju intelektualnu podršku u okviru općeg konteksta strukture i kontrole. Istraživanje Burton White-a pokazalo da su razlike u dječjoj kompetenciji (12-15 mjeseci) i majčinom ponašanju vidljive vrlo rano. Majčina fleksibilnost i osjetljivost za djetetove potrebe pokazala se važnijom od ukupne količine vremena koju majka provodi s djetetom. Majke najkompetentnije djece razgovarale su s djecom na primjeren način, a okolinu u domu djeca su mogla slobodno istraživati. Majčina uloga je uloga kreatora dječje okoline.

Istraživanja s upitnikom HOME (Home Observation for the Measurement of the Environment, Caldwell i Bradley, 1979)) koji utvrđuje kvalitetu okoline u domu u ranom djetinjstvu s ključnim dimenzijama poput majčine uključenosti i raznovrsnih sadržaja za igru pokazuju povezanost bodova i dječje inteligencije. S višim rezultatom na upitniku povezan je bolji djetetov rezultat. Svaka od 6 subskala pozitivno korelira s inteligencijom, a to su:
1. emocionalno i verbalno reagiranje majke
2. izbjegavanje ograničenja i kazne
3. organizacija prostorne i vremenske okoline
4. opskrbljenost prikladnim sadržajima za igru
5. majčina angažiranost oko djeteta
6. raznovrsnost u svakodnevnom poticanju
Mjere na HOME upitniku povezane su sa suvremenim mjerama dječje inteligencije, ali i sa budućom inteligencijom. Kvaliteta rane okoline prediktivna je za različite aspekte djetetove inteligencije u kasnijoj dobi. Genetske osobine djeteta mogu djelovati na rezultat putem djelovanja na roditeljsko ponašanje, a genetske osobine roditelja putem djelovanja na okolinu i dječju inteligenciju pridonose korelaciji između mjera HOME-a i djetetove inteligencije.

Model konfluencije (Zajonc) pretpostavlja da je inteligencija povezana s intelektualnom razinom doma koja je određena činiteljima poput broja djece u obitelji i rasporedom njihova rađanja. Intelektualna razina obitelji raste s većim brojem odraslih u kući i sa većim vremenskim razmakom između djece, a pada sa manjim broje odraslih i manjim vremenskim razmakom između djece. U prosjeku, djeca iz većih obitelji imaju niži kvocijent inteligencije, kao i kasnije rođena djeca. Sve provjere tog modela nisu dale jednoznačne rezultate, a još traje rasprava o njegovoj valjanosti.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

19 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:43 am

Pepita


Admin
Doprinos škole
Škola je glavni kontekst u kojem djeca u našem društvu uvježbavaju i razvijaju intelektualne sposobnosti.

Međukulturalna istraživanja na kulturama u kojima samo određena djeca idu u školu ili je obavezno školovanje tek nedavno uvedeno pokazuju sljedeće rezultate. Škola sustavnije i jače utječe na neke aspekte dječjeg kognitivnog razvoja poput vještina u perceptivnim analizama, pamćenja i mnemotehničkih strategija, razvrstavanja prema nadređenim svojstvima, mišljenja u okviru općih kategorija i apstraktnih odnosa te metakognicije. Rogof (1981.) kaže da su sljedeća četiri činitelja važna za takav utjecaj škole:
-školovanje izravno uvježbava one vještine u kojima školovana djeca nadmašuju neškolovanu
-utjecaj školovanja naglašava važnost traženja općih načela kroz traženje općeg sustava spoznaje u okviru kojeg se mogu razumjeti i pojedinačni slučajevi.
-razlika između poučavanja u školi o poučavanja izvan škole
-primarni cilj većine školovanja je razvoj pismenosti koja potiče apstraktne, refleksivne stilove razmišljanja.

Postoji pozitivan odnos između godina obrazovanja i kvocijenta inteligencije što se ranije objašnjavalo time da inteligentnija djeca dulje ostaju u školi. Cecci (1990) tvrdi da školovanje povećava inteligenciju., a za to postoji nekoliko dokaza: djeci koja napuste školu opada kvocijent inteligencije u odnosu na vršnjake koji su nastavili školovanje, i to kada su dvije skupine na početku bile izjednačene po inteligenciji; dječji kvocijent inteligencije malo se smanjuje tijekom ljetnih praznika, a tijekom školske godine ponovo se uzdiže; djeca koja su jedva dovoljno stara da se upišu u školu u tekućoj školskoj godini imaju viši kvocijent inteligencije u dobi od 8 godina u odnosu na djecu koja su rođena samo nekoliko dana kasnije. Po pristupu školske segmentacije (Morrison) razmjerno rani ulazak u školu može znatno potaknuti razvoj kognitivnih sposobnosti. Kakvoću školovanja teže je odrediti i proučavati od količine školovanja. Pregled istraživanja usmjerenih na činitelje kvalitete škole (Rutter) pokazuje da nema jake povezanosti između varijacija u školskom uspjehu sa financijskim i fizičkim uvjetima u kojima škola radi, sa veličinom škole i brojem đaka u razredu. Ono što je povezano sa školskim uspjehom su ciljevi i organizacija škole. Kvaliteta škole ovisi i o usklađenosti između školskog iskustva i djetetova kulturalna porijekla i očekivanja (hipoteza o kulturalnoj usklađenosti). Nastava je najučinkovitija kada se uklapa u obrazac koji je uobičajen u djetetovoj kulturi (npr. djeca Navajo Indijanaca zastajkuju dok govore, dok havajska djeca koriste kratke rečenice i upadaju u riječ; učiteljevo nepoznavanje kulturalnih običaja može dovesti do teškoća za dijete.

Istraživanja prirodnih varijacija su važna, ali nepotpuna jer im nedostaje eksperimentalna kontrola. Zbog etičkih razloga eksperimentalne manipulacije s dječjom okolinom mogu imati samo jedan oblik- poboljšanje dječje okoline s ciljem poticanja intelektualnog razvoja.
Program ranog uvježbavanja (Gray i Ramsey, 1982) težište je imao na djeci predškolskog uzrasta te na programu koji se tijekom ljeta provodio izvan vlastitog doma. Uvježbavane su perceptivna analiza, numerički pojmovi, jezične sposobnosti te je njegovana motivacija za postignućem. Na početku prvog razreda djeca uključena u program na testu inteligencije postigla je 17 bodova biše od djece koja nisu bila uključena u program, no u dobi od 17 godina te razlike više nije bilo. Na različitim mjerama školskog učinka učinci intervencije bili su vidljivi i desetak godina nakon programa, pogotovo za djevojčice. Slaughter (1983.) radio je s jednogodišnjom djecom i njihovim majkama s ciljem poticanja dječjeg razvoja kroz rad s majkama i unapređivanjem interakcije majka-dijete. Postojale su dvije eksperimentalne skupine; u jednoj su majke sudjelovale u skupnim sastancima pod stručnim vodstvom na kojima su raspravljale o dječjem odgoju i iskustvima ranog obrazovanja, a u drugoj je demonstrator redovito posjećivao domove i pokazivao majkama kako se igra s različitim poticajnim igračkama. Obje eksperimentalne skupine pokazale su povoljne učinke, na kraju dvogodišnjeg programa majke koje su sudjelovale u eksperimentalnoj skupini pokazale su se uspješnijima- više su komunicirale sa svojom djecom i imale su otvorenije i fleksibilnije stavove prema dječjem odgoju, na nekim mjerama povremeno su njihova djeca imala viši kvocijent inteligencije. Opći pad inteligencije bio je manji u eksperimentalnoj skupini.

Savjet za longitudinalna istraživanja objavio je rezultate 11 intervencijskih programa te zaključio sljedeće (Lazar i Darlington, 1983.):
Sudjelovanje u intervencijskim programima ima neposredan povoljan učinak na dječju inteligenciju, no učinci pokazuju opadanje tijekom vremena te nema više razlika u dugoročnom pamćenju. Ni jedan program nije doveo do općenito više razine intelektualnog funkcioniranja, a glavni učinak im je u tome što se smanjuje opadanje kvocijenta inteligencije koje bi se kod neke djece pojavilo.
Povoljni učinci intervencija uočljiviji su na ostalim mjerama u odnosu na mjere inteligencije, tj. na poboljšanju školskog uspjeha – dobiveni su viši rezultati na mjerama postignuća, manja vjerojatnost odvajanja u posebne razrede, manja vjerojatnost padanja razreda te povoljni učinci na pojam o sebi, motivaciju za postignućem te stavove majki prema školovanju.
Teško je prepoznati točna obilježja intervencija koje proizvode povoljne učinke. To su mogućnost za bližu i proširenu interakciju s podržavajućom odraslom osobom, te intenzitet programa.

Ti intervencijski programi usmjereni su prvenstveno na siromašnu afroameričku djecu. U gore navedenom projektu ona su činila 90% polaznika, imaju više problema u školi i postižu slabije rezultate na testovima inteligencije. Jensen (1969) objavio je članak u kojem je kao uzrok tih problema naveo rasne razlike, a ne kako se do tada smatralo siromašniju okolinu. Većina razvojnih psihologa ne podupire njegovo stajalište, a kao argumente navode sljedeće:
Intervencijski programi dovode do stvarnih i dugoročnih povoljnih učinaka za intelektualnu kompetenciju afroameričke djece
Rasa je više društvena oznaka nego biološka kategorija.
U prosjeku afroamerička djeca koju su usvojile bijele obitelji imaju natprosječnu inteligenciju kao i bijela usvojena djeca u takvim obiteljima – odgoj u ''kulturi testiranja'' uklanja rasne razlike u inteligenciji.



Alternative za inteligenciju
Područje približnog razvoja je pojam koji je uveo Vigotski, a označava razliku između onoga što dijete može učiniti samo i onoga što može uz pomoć roditelja. Mnogi istraživači pokušavaju razviti metode za utvrđivanje inteligencije koje polaze od ideje Vigotskoga. Uobičajena strategija bila je primjena postupka provjera-uvježbavanje-provjera. Ta istraživanja potvrđuju pretpostavku Vigotskog da testovi inteligencije ne daju potpunu sliku dječje inteligencije. Brown i Ferrara (1985.) utvrdili su 6 profila koji zahvaćaju individualne razlike u dječjem učenju: 1.nizak kvocijent inteligencije, sporo učenje i slab transfer (prijenos znanja), 2. visok kvocijent inteligencije, brzo učenje i širok transfer, 3. nizak kvocijent inteligencije, sporo učenje i širok transfer, 4. visok kvocijent inteligencije, sporo učenje i uzak transfer, 5. brzo učenje i uzak transfer (vezanost u kontekst), 6.sporo učenje i širok transfer (refleksivni stil). Po njima samo prva dva profila zahvaćaju testovi inteligencije i zbog toga postoji podjela na inteligentnu i manje inteligentnu djecu.
Vigotski uvodi i pojam podizanja skela koji označava metodu poučavanja u kojoj učitelj razinu pomoći koju daje djetetu prilagođava razini djetetove izvedbe s ciljem poticanja neovisne izvedbe. Po njemu osim u interakcijama s roditeljima, dijete profitira i u interakcijama s kompetentnijim vršnjacima što potvrđuju eksperimentalna i prirodna istraživanja u razrednoj okolini.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

20 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:43 am

Pepita


Admin
Triarhična teorija inteligencije (Sternberg, 1985.) uključuje komponente koje se nalaze u podlozi inteligentnog ponašanja, tj kontekst u kojem se inteligencija očituje, te iskustva ili vrste zadatka koji zahtijevaju inteligentan pristup. Svoje polazište nalazi i u psihometrijskom pristupu i u teoriji obrade informacija. Sastoji se od tri uže teorije:
komponentne podteorije su određivanje procesa koji dovode do inteligentnog ponašanja, gdje su važne tri vrste komponenti- komponente izvedbe, metakomponente i komponente stjecanja znanja.
kontekstualne podteorije odnose se na usklađenost mentalne aktivnosti i vanjske okoline, tj. na kontekst u kojem se komponente primjenjuju.
iskustvena podteorija odnosi se na pitanje o tome kakve su vrste zadataka prikladne za mjerenje inteligencije. Postoje dvije vrste zadataka – oni koji uključuju automatsku obradu podataka i oni koji zahtijevaju odgovor na nešto novo
Sternbergova teorija predstavlja značajan pokušaj da se psihometrijski pristup obogati spoznajama o kognitivnim procesima stečenim u okviru pristupa obrade informacija.

Gardnerova teorija višestruke inteligencije pretpostavlja da je inteligencija znatno raznovrsnija i višeslojnija nego što to pretpostavlja model opće inteligencije. Po Gardneru ljudi imaju 6 različitih inteligencija - jezičnu, prostornu, logičko-matematičku (za njih je iznio i dokaze) te glazbenu, tjelesno-kinestetičku i osobnu inteligenciju. Glavna značajka teorije višestruke inteligencije je širenje shvaćanja inteligencije izvan područja jezične i logičko-matematike sposobnosti, koje su bile u središtu dotadašnjih teorija.

U novije vrijeme jedan od glavnih pristupa u dječjoj psihologiji je etološki pristup inteligenciji koji ističe pitanja evolucijskog temelja ponašanja, urođene podloge inteligentnog ponašanja, te metodologije. Po njemu se mogućnost tako moćnog učenja razvila kao odgovor na raznolikost okolinskih uvjeta s kojima se ljudi suočavaju; proučava ono što je zajedničko ljudima, a proizlazi iz zajedničkih bioloških mehanizama i biološkog naslijeđa vrste; naglašava važnost proučavanja ponašanja u prirodnim uvjetima jer se samo tako može u potpunosti otkriti puni raspon ponašanja nekog organizma kao i adaptivno značenje tih oblika ponašanja.

Charlesworth (1978) prikupio je podatke o djeci pri rješavanju problema u prirodnoj okolini i zaključio da stvarni problemi s kojima se djeca susreću ne sliče onima na testovima inteligencije, te da su to socijalne prepreke i socijalne interakcije. Varijacije u senzomotoričkim oblicima inteligencije u djetinjstvu slabo su povezane s kasnijim varijacijama u inteligenciji. Scarr (1983) je ponudila etološko objašnjenje u kojem kaže da je ta vrsta inteligencije vrlo slična u sve djece bez obzira na kulturu, te da je njena evolucijska povijest različita od kasnije inteligencije.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

21 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:43 am

Pepita


Admin
RAZVOJ GOVORA

Produktivnost je osobina jezika koja omogućuje ljudima da stvaraju i razumiju neograničen broj rečenica. Mnoge od izjava koje svakodnevno izgovorimo ili čujemo nismo nikada upotrijebili u istom obliku, ali ipak razumijemo. Očito je da takve rečenice nisu poruke koje su genetski prenesene s generacije na generaciju. Jezik nije jedinstven za cijelu vrstu, postoje različiti jezici i različite gramatike. Bez obzira kojim jezikom govore roditelji, dijete će naučiti samo onaj jezik kojem je izloženo.
Činjenica da djeca usvajaju jezik tako lako i rano upućuje na to da i biološki procesi moraju igrati glavnu ulogu.

TEORIJE GOVORNOG RAZVOJA

-psiholingvistička teorija- (60-e godine prošlog stoljeća)
=teorija jezičnog razvoja koju je osmislio Noam Chomsky, a koja naglašava urođene mehanizme koji su odvojeni od kognitivnih procesa. Skinner je tvrdio da se ista načela operantnog uvjetovanja koja se rabe za tumačenje drugih oblika ljudskog ponašanja mogu rabiti i za objašnjavanje stjecanja znanja jezika. Chomsky i psiholingvisti su tvrdili da usvajanje jezika mora imati jaku biološku osnovu budući da ga mala djeca usvajaju brzo i lako i to tijekom razdoblja u kojem su njihove kognitivne sposobnosti još uvijek prilično nerazvijene. Oni odbacuju mogućnost da jezik učimo uvjetovanjem i to iz nekoliko razloga:
-odrasli ne potkrepljuju niti kažnjavaju djecu za tečnost govora
-učenje oponašanjem zahtijevalo bi da su djeca stalno izložena dobrim modelima govora j jezika
-djeca govore i ono što nikada nisu čula niti rekla (produktivnost)
-odrasli izravno ne podučavaju djecu pravilima točnog govora
Po njima su djeca rođena s posebnim mozgovnim mehanizmima odvojenim od drugih kognitivnih procesa koji im dopuštaju da usvoje jezik tako brzo i lako.
Chomsky jezik opisuje pomoću dvije vrste struktura: površinsku strukturu čine pravila slaganja riječi i fraza koje se mogu znatno razlikovati od jezika do jezika, duboku strukturu koja se odnosi na urođena pravila koja ljudi posjeduju, a koja su u podlozi bilo kojeg jezičnog sustava. LAD (sredstvo za usvajanje jezika) je mozgovni mehanizam za obradu govornih informacija koji omogućuje maloj djeci da brzo usvoje jezik kojem su izložena. Čim dijete čuje govor on razvija transformacijsku gramatiku tj. niz pravila prema kojima se površinska struktura jezika prevodi u dubinsku strukturu koju dijete urođeno razumije. Razvoj transformacijskih pravila traje nekoliko godina.
Suvremeniji psiholingvistički modeli pretpostavljaju više modula od kojih neki kontroliraju kogniciju, a drugi različite aspekte usvajanja jezika. Ti moduli su uglavnom nezavisni i odvojeni od kognitivnog sustava.
Kada djeca jednom shvate strukturalna pravila mogu razumjeti i stvoriti neograničen broj rečenica. Mehanizmi analize razvili su se specifično za usvajanje jezika i odnose se na apstraktnu strukturu govora, a ne na njegovo značenje.
Po psiholingvistima jezik se razvija prvenstveno kroz slušanje, a ne kroz govor, a nastao je relativno nedavno što objašnjava njegovo postojanje samo kod ljudi.
-kognitivno-razvojni modeli jezika-
Čak i vrlo mala djeca posjeduju prilično znanje o svijetu i koriste ga prilikom svladavanja jezika. Djeca ne usvajaju jednostavno niz apstraktnih jezičnih pravila, već jezične oblike koje uklapaju u kognitivne pojmove koje već posjeduju. Dio istraživanja temeljen je na Piagetovoj teoriji, a usmjereno na prijelaz iz kasne senzomotoričke u predoperacijsku fazu. Proučava vezu između mentalnih operacija i odgovarajućih jezičnih oblika (djeca trebaju prvo usvojiti pojam trajnosti predmeta prije no što počnu rabiti riječi za nestajanje).
Dio je utemeljen na uvjerenju da djeca koriste svoje rane kognitivne pojmove kao sredstvo za izlučivanje pravila jezika iz govora koji čuju. Suprotno od psiholingvista, kognitivisti smatraju da djeca analiziraju govor na temelju značenja i pojmova koji uključuju odnose, te vrlo rano razumiju pojmove poput subjekta, objekta i radnje.
Teorija naučivosti je teorija usvajanja jezika utemeljena na stajalištu obrade informacija, koja koristi kompjutorske modele za utvrđivanje strukture jezika (Pinker, 1984.).Ciljevi pristupa naučivosti su utvrditi jezična pravila koja mala djeca mogu naučiti i matematički opisati kako do toga učenja dolazi.

-pristupi o utjecajima okoline i učenja-
-analize temeljene na učenju
Posljednjih godina javili su se uvjerljivi dokazi o važnosti okolinskih činitelja za normalno usvajanje jezika: Odrasli i starija djeca koriste ''majčinski'' stil govora kada govore s djecom koja uče govoriti, on je jasan, jednostavan i gramatički točan. Učenje oponašanjem ne mora uključivati doslovno preslikavanje; modeliranje može objasniti vrstu sustava pravila koji djeca počinju koristiti. Roditelji reagiraju na gramatičku točnost djetetova govora pružajući mu niz povratnih informacija i uputa. Ti dokazi govore o značajnoj ulozi socijalnih i okolinski činitelja u djetetovu usvajanju jezika.
-funkcionalistička teorija
Funkcionalistički model je teorija razvoja jezika koja naglašava uporabu jezika i kontekst u kojem se on razvija. Ne temelji se na načelima učenja, ima kognitivističku notu, ali naglašava socijalno okruženje u kojem se jezik razvija. Primarna motivacija djeteta za usvajanje jezika je želja da komunicira svoje misli i da ga drugi razumiju. Naglasak je na pragmatici – funkcionalnoj uporabi jezika. Djeca iz govora izdvajaju značenje, a ne strukturu (sličnost sa kognitivistima). Bruner (1983.) drži da tipična socijalan okolina djeteta pruža mnoge mogućnosti za usvajanje jezika koje čine sustav jezične podrške (SUJP) čija je funkcija pomoći djeci da iz govora usvoje značenja i gramatička pravila. Središnji dio SUJPa je format koji se sastoji od strukturiranih socijalnih interakcija ili navika koje obično izmjenjuju djeca i majke (listanje slikovnica, igre imenovanja, aktivne igre, pjesmice praćenje pokretima), a omogućuje djeci da nauče specifične elemente jezika unutar vrlo ograničenog konteksta (pamćenjem riječi i akcija).


PREDVERBALNO RAZDOBLJE
To je razdoblje razvoja koje prethodi razdoblju prvog spajanja riječi kod djece, a obično traje do 18 mjeseca.
Neki teoretičari smatraju da je razvoj govora diskontinuiran pri čemu predverbalno razdoblje ima malo veze s kasnijim razvojem jezika (Bickerton, 1894.). Većina ih smatra da je on kontinuiran te da lingvističke sposobnosti razvijene tijekom ranog djetinjstva oblikuju izgrađene blokove jezičnih vještina koje se kasnije pojavljuju.

-percepcija govora-
Prije no što nauče govoriti, djeca nauče razumjeti govor.
Važne osobine govora u dječjem učenju jezika su fonemska obilježja, tj. kontrasti u glasovima koji mijenjaju značenje onoga što se čuje. Djeca od najranije dobi pokazuju sposobnost kategorijalne percepcije, tj. razlikovanja situacije kada dva glasa predstavljaju dva različita fonema od situacije kad oni pripadaju istoj fonetskoj kategoriji, ona je urođena sposobnost. Što su djeca izloženija jeziku, to njihova fonemska diskriminacija postaje oštrija. Do kraja prve godine djeca gube dobar dio svojih sposobnosti razlikovanja glasovnih kontrasta kojima nisu bila izložena. Dječje sposobnosti percepcije govora usavršavaju se s izloženošću jeziku. Djeca rabe i vizualne ključeve koji im pomažu u percepciji govora (gledaju lice koje je sinkronizirano s govorom).
Možda čak od rođenja djeca posjeduju sposobnost razlikovanja glasovnih kontrasta, no okolina te diskriminacije brzo počinje prilagođavati, eliminirajući nepotrebne i usavršavajući djetetove sposobnosti da koristi ostale.

Djeca radije slušaju glas majke nego bilo koji drugi zvuk, te normalan govor od nepovezanih riječi ili glazbe. Preferiraju razgovore majki i djece nad razgovorima odraslih osoba zbog obrasca ''majčinske'' intonacije koja uključuje podizanje i spuštanje visine i volumena glasa.

Stajalište o diskontinuiranom razvoju rane vokalizacije smatra slučajnima i nepovezanima s kasnijim govorom, dok ih stajalište o kontinuiranom razvoju smatra osnovom za kasniji govor, te da pojava riječi predstavlja nastavak razvojnog procesa koji započinje kratko nakon rođenja.
Predverbalni glasovi slijede dosta predvidiv obrazac:
-ne-govorno glasanje – cviljenje i plakanje, grleni i drugi fiziološki zvukovi
-2. mjesec – jednosložni vokalni zvukovi, tj. gukanje (uz pozitivne emocije)
-6. mjesec – slogovanje, tj. spajanje nekoliko jednakih slogova (vrlo slično u različitim jezičnim sredinama)
-kraj 1. godine – kombinacija različitih glasova, mijenjanje intonacije glasova
Slogovni poticaj je hipoteza prema kojoj se dječje slogovanje postupno kreće prema jeziku koji sluša i koji će uskoro progovoriti. Rano slogovanje vjerojatno je urođeni mehanizam, ali mogućnost da se čuje govor može biti nužan okolinski činitelj za pojavu složenijih aspekata kasnijih oblika slogovanja. Slušanje vlastitog govora (slogovanja) nužna je za razvitak artikulacijskih vještina. Gestovno slogovanje (proizvodnja djelomičnih oblika odgovarajućih gesti ruku i prstiju) javlja se i bez glasovnih vještina.
Geste su važan dio ljudske komunikacije, a koriste se već u predverbalnom razdoblju. Djeca ih koriste s ciljem komuniciranja zahtjeva u dobi od oko 8-10 mjeseci, te referencijalne komunikacije (govorenja o nečemu – pokazivanje, davanje, naglašavanje) u dobi od oko 11-12 mjeseci. Prikladno odgovaranje na takve geste ima pozitivne učinke na djetetovu upotrebu tih i sličnih jezičnih oblika. Neke geste služe za simbolizaciju predmeta ili događaja (širenje ruku=veliko).
Dok se dječja upotreba gesti za simbolizaciju događaja i predmeta doista javlja malo ranije nego vokalna simbolizacija, nužne kognitivne vještine razvijene su kada se javlja simboličko izražavanje gestama. Geste služe kao grub način imenovanja dok ne budu zamijenjene učinkovitijom uporabom verbalnih oznaka.
Prve riječi zamjenjuju slogovanje, geste i druge neverbalne oblike komunikacije, što podupire stajalište da je predverbalno razdoblje važno za razvoj kasnijeg jezika.



Last edited by Pepita on Sun Jul 26, 2009 5:45 am; edited 1 time in total


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

22 Re: Od prenatalnog razvoja...skripta on Sun Jul 26, 2009 5:44 am

Pepita


Admin
SEMANTIKA
=proučavanje toga kako djeca usvajaju riječi i njihovo značenje.
Učenje značenja riječi nije tako jednostavan zadatak kao što to može izgledati. Što više psiholozi proučavaju učenje riječi, to više uviđaju koliko je taj proces blisko povezan s razvojem pojmova od djece.
Usvajanje riječi i njihova značenja počinje u djetetovoj drugoj godini.
Do 18. mjeseca dijete ima vokabular od oko 50 riječi koje mogu izgovoriti i oko 100 riječi koje mogu razumjeti. Tada dolazi do eksplozije imenovanja u kojoj djeca iznenada počinju usvajati riječi velikom brzinom. U dobi od 6 godina vokabular djece iznosi oko 10 tisuća riječi. Semantički razvoj se brže odvija za razumijevanje nego za produkciju.

Prekomjerno proširivanje je rana pogreška u govoru, kada djeca koriste oznake koje već znaju za stvari čija imena još ne znaju. Događa se u ranim fazama semantičkog razvoja i to zbog nedostatka razumijevanja ili rječnika.
Preuske kategorije pojmova je jezična pogreška pri kojoj djeca ne primjenjuju ime koje znaju za predmete za koje je ono prikladno, mnogo su rjeđe od preširokih.
Izmišljanje riječi nastaje ada djeca stvaraju nove riječi kojima označavaju predmete ili događaje čije točno ime još ne znaju. Uobičajeno je kod male djece i opada s povećanjem rječnika.
Prva spajanja riječi događaju se oko 2. godine s funkcijom imenovanja, negacije, nepostojanja, ponavljanja, atributa, vlasništva, mjesta, te odnosa između subjekta, objekta i radnje.

Postoji nekoliko objašnjenja za aspekte ranog učenja riječi.
Komponentni model označava stvaranje kategorija komponentu po komponentu. Model sržne funkcije smatra da djeca prvo grupiraju riječi za predmete u kategorije koje se temelje na funkcijama tih predmeta. Hipoteza semantičkog obilježja smatra da djeca prvo grupiraju riječi za predmete u kategorije, koje se temelje na perceptivnim obilježjima tih predmeta.
Prototipovi su opći modeli nekog objekta, a prototipska teorija jezičnog razvoja smatra da djeca stvaraju prototipove kao temelje za semantičke pojmove. Svaki novi primjer djeca uspoređuju s prototipom, a ne s listom obilježja ili funkcija. Kada počnu stvarati kategoriju objekta, brzo razviju njegov prototip.
Brzo utiskivanje označava proces pri kojem djeca usvajaju značenje riječi nakon kratke izloženosti. Teorija leksičkog kontrasta smatra da djeca automatski pretpostavljaju da nova riječ ima drugačije značenje od bilo koje riječi koju već poznaju i da uvijek odabiru značenje riječi koje je općeprihvaćeno, nasuprot individualnom značenju. Načelo uzajamne isključivosti tvrdi da djeca vjeruju kako objekti mogu imati samo jedno ime.
Modeliranje ima važnu ulogu u stjecanju riječi, jer ono što djeca govore većinom odražava ono što su već čula.
Scenarij je vrsta kognitivne sheme u kojoj brojni poznati postupci ili događaji postaju međusobno povezani. Smatra se da djeca mnoge nazive uče u kontekstu svakodnevnih scenarija.

GRAMATIKA
=proučavanje strukturalnih osobina jezika, uključujući sintaksu, sprezanje i intonaciju.
Holofraza je riječ koja se rabi da bi se izrazila veća misao, uobičajena je tijekom druge godine života.
Prve kombinacije riječi nisu slučajne nego slijede određene obrasce ili poretke. Prvo sintaktičko pravilo koje djeca usvajaju je gradnja oko pojedinačnih riječi (npr. nema mlijeko). Nakon toga slijedi pojava telegrafskog govora kojeg karakterizira izostavljanje nepotrebnih funkcijskih riječi poput članova, prijedloga, nastavaka i nenaglašenih samoglasnika.
Prekomjerna generalizacija pravila je strukturalna jezična pogreška koja se javlja u početku usvajanja jezika, pri čemu djeca primjenjuju pravila sklanjanja na nepravilne oblike. Isprva djeca mogu govoriti točno, no kako počnu usvajati pravila počinju ih i generalizirati.

Postoji nekoliko načina na koje se objašnjava mehanizam usvajanja gramatike:
1. Klase oblika su pretpostavljena urođena kategorija za razumijevanje i produkciju jezika. Po nekim psiholingvistima one se temelje na strukturi govora, dok su po kognitivistima temeljene na značenju koje je preneseno govorom.
2. Djeca urođeno posjeduju kognitivne strategije za brzo usvajanje pravila jezika. Načelo operacije je pretpostavljena urođena strategija koju djeca koriste za analizi jezika, a uključuje usmjeravanje pažnje na poredak i završetke riječi te izbjegavanje razlika. Po modelu natjecanja djeca se usmjeravaju na određene znakove tipične za jezik koji uče (npr. poredak riječi) prvo na znak koji je najdostupniji, zatim na onaj koji je najpouzdaniji te na sukobljene znakove.
3. Majčinski jezik je pojednostavljeni govor koji koriste odrasli i starija djeca u razgovoru s vrlo malom djecom.
4. Oponašanje nije samo neposredno i doslovno kopiranje izraza. Prošireno oponašanje je oponašajni govor kojemu dijete dodaje nove elemente,odgođeno oponašanje javlja se nešto kasnije nakon što ga je dijete čulo, selektivnim oponašanjem ponavlja se samo osnovna struktura govora modela, a ne i sam sadržaj.
5. Povratna informacija o tome kada djetetove rečenice nisu gramatički točne naziva se negativan dokaz, a odvija se na nekoliko načina. Proširivanje je ponavljanje govora u kojem su ispravljene pogreške, a rečenice razrađenije; prepravljanje je reakcija na djetetovu izjavu pri čemu se izjava ponavlja, ali uz drugačiju strukturu; pojašnjavajuća pitanja označavaju reakciju koja pokazuje da slušatelj nije razumio izjavu. Svaki od tih načina ubrzava usvajanje točne gramatike.
6. Podupiranje uključuje ona ponašanja odraslih koja pomažu djeci u usvajanju mnogih znanja i vještina. U razvoju govora podupiranje uključuje promatranje i komentiranje aktivnosti; govor sa pauzama u kojima dijete guguće; postavljanje pitanja gdje, tko, što.

PRAGMATIKA
=proučavanje uporabe jezika pod vidom socijalnog okruženja u kojem se odvija usvajanje jezika. Izrasta iz uvjerenja funkcionalista da djeca stalno nastoje pronaći bolje načine komuniciranja svojih ideja, zahtjeva i primjedaba. Djeca su motivirana za usvajanje jezika jer ih to opskrbljuje sposobnošću da lako komuniciraju s drugima i da učinkovito ostvaruju svoje ciljeve.
Prije no što usvoje govor, djeca koriste plakanje facijalne ekspresije i geste kako bi komunicirala. Govorni akt označava aspekt govora kojim se ostvaruje pragmatička funkcija jezika poput zahtijevanja ili prigovaranja. Kasnije djeca počinju koristiti i relacijske riječi – one koje povezuju nekoliko objekata i događaja i to na različite svrhovite načine.
Razgovor ili konverzacija označava govor tijekom socijalne interakcije. Temeljno pravilo razgovora (naizmjenična primjena razgovora) usvaja se već tijekom predverbalnog razdoblja. Pravilo očiglednosti odgovora (ne doživljavanje pitanja kao upitno već kao direktivnog – možeš li mi dodati olovku) djeca ne nauče do 5. godine. Tek oko 6.-7. godine djeca shvate pravila da tijekom razgovora treba reći nešto što se odnosi na ono što je govornik upravo rekao, nešto što je relevantno za temu razgovora i nešto što još nije rečeno.
Socijalna referencijalna komunikacija je oblik komunikacije pri kojem govornik šalje poruku koju slušatelj razumije (socijalna- između dvoje ljudi, referencijalna- simboličkog oblika, komunikacija-slušatelj je razumije). Za ulogu govornika, djeca moraju postati svjesna znakova slušatelja, tj. prilagoditi poruku potrebama slušatelja. Zajednička osnova je znak slušatelja da govornik i slušatelj dijele iste informacije. Znakovi konteksta uključuju prilagodbu zahtjevima situacije, ne govorenje informacija koje su već dane. Djeca kao slušatelji također moraju biti svjesni kontekstualnih znakova, uključujući informacije koje su prethodno bile izrečene, prirodu sklopa iz kojeg se relevantna informacija treba odabrati i prepoznavanje komunikacijskih problema.


_________________
P. 1998.g-pervazivni razvojni poremećaj




If someone tells you they have 'found the cure' 'cause' for Autism make sure you see their Nobel Prize before you buy whatever they are selling.

Sponsored content


View previous topic View next topic Back to top  Message [Page 1 of 1]

Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum